26.7.10

Supica od bundeve










Evo jednog recepta posle kojeg ćete poželeti da šerpa nema dno. :)

Šta vam je sve potrebno za 4 osobe:
2 supene kašike maslinovog ulja
2 glavice crnog luka sitno iseckati
2 čena belog luka sitno iseckati
1 kg bundeve iseckati na kockice
1,5 l supe od povrća (baze za supu, kocka, vegeta + voda)
malo soka od sveže ceđene pomorandže i malo narendane korice
3 supene kašike sveže majčine dušice
150 ml mleka
so, biber

Priprema:
Zagrejati ulje u šerpi. Izdinstati crni luk. Dodati belog luka i kockice bundeve i 2 minute dinstati. Zatim u to dodati supu, sok od ceđene pomorandže i narendanu koricu, 2 kašike majčine dušice i 20 minuta kuvati, otprilike dok bundeva ne omekša.
Izmiksati mikserom, začiniti solju i biberom i dodati mleko. Ukrasiti majčinom dušicom.

Extra savet: ko voli može da doda i kari, savršeno se slaže.

PRIJATNO!!!

23.7.10

Morana - gusarska bajka








U jednom dalekom primorskom gradiću, došla je na svet jedna devojčica. Nadenuli su joj ime Morana. Bila je ona pomalo razmažena. Od sve babine unučadi bila je jedino žensko. Maženo i paženo. Živela je u izobilju, uživala ljubav i slobodu, bila nestašna, svojeglava i tvrdoglava. Zanimali su je svet i igra i raznorazne školske i izvanškolske aktivnosti. Proživela je jedan lep deo života i lepo detinjstvo.

Uskoro su se nadvili tamni oblaci, doduvali teški i tamni vetrovi s drugog kraja mora, srušili su dom, rasturili bezbrižan i lagodan Moranin život. Uvidevši da više ne može dalje da živi na tom mestu, sa suzama u očima, prošlošću i sećanjem na život koji je provela u toj maloj primorskoj uvali, odlučila je da krene na put. Na sigurno. Zajedno sa svojom porodicom.

I krenuli su oni tako, kopnenim putem u zemlju u kojoj nisu duvali teški vetrovi s mora, zemlju zaštićenu od svake nepogode. Nastanili su se Morana i njena porodica u jednom selu, daleko od rodnog mesta. Boravili su godinama u tom selu, mučili se i tugovali za malim primorskim mestom. Živeli su teško, ponekad i gladovali, ali bili su na sigurnom.

Nakon nekoliko godina života na sigurnom, odluči Morana, sada već odrasla devojka, da se otisne u svet, daleko od sigurnosti sela. Odlučila je da postane gusar. Gusar, kome vetrovi ne mogu ništa, rane života, bolesti, povrede i sve vrste nedaća, da postane otporna na sve i da se otisne na more puno opasnosti.

Plovila je ona na svom brodu šibana vetrovima, olujama koje prevrtaše brod, daleko od obale, daleko od sigurnosti luke. Na svojim plovidbama, upoznala je mnogo divnih ljudi, prijatelja koji su joj pomagali da uspravi brod i jedra na njemu i zaplovi dalje u nepoznato. Da bi mogla da opstane, pomagala je i ona svojim prijateljima prilikom pljački drugih brodova i luka.

Morana je ubrzo postala pravi gusar, baš onakva kakva je htela da bude. Čvrst, čeličan, otporan, istrajan i veoma cenjen. Bila je nadaleko cenjena u svojim gusarskim krugovima. Zaljubljivala se Morana u druge gusare, u one koji su imali svoja pristaništa, svoje sigurne luke zaštićene od vetrova, morskih nemani i zlih neprijatelja. Upoznavala ih je uvek na svojim plovidbama, kad bi u pauzi između dve bitke napravili predah. Sa svojim prijateljima odlazila je ponekad i pokušavala da se nastani u njihovim lukama. Uvidevši, zatim, da u toj luci ima mesta samo za jedan brod, vraćala se poražena i izdana nazad na more. Tragala je i tragala da nađe tu sigurnu luku. Luku koja će biti mala, a dovoljno velika da primi još jedan brod.

Na svojim plovidbama susretala je druge gusare, svako na svom brodu, boreći se, pljačkajući i tražeći sklonište da presaberu plen i počnu mirno bez trzavica da žive. Jednog dana zaljubila se u crnog gusara koji je imao svoj brod, uspešno pljačkao i odolevao orkanima i olujama, morskim nemanima i neprijateljima. Poželela je da mu bude žena i da zajedno sa svoja dva broda otplove do jedne luke, zaštićene i sigurne gde bi bilo mesta za samo ta dva broda. Crni gusar je mnogo cenio i divio se Morani, ali nije joj verovao. Kako da veruje gusarima na moru? I sam je bio morski razbojnik.

Često su se sretali na moru, ona i on. Ponekad bi razmenili plen, ponekad pomagali jedno drugom prilikom bitke, nekad su u borbi naletali jedno na drugo, ali bi se ubrzo mirili, shvatajući da su potrebni jedno drugom. Ona je bila moćna i nepredvidiva, on isti takav. Život ih je napravio i isklesao po istom kalupu. Nisu imali poverenja, nisu se usudili da zajedno presaberu plen, ona bi mogla da nasrne na njega i da mu otme sve što ima, a on na nju isto tako. Plen je valjalo odneti nekuda na sigurno, ali kuda?

Nastavila je da živi kako je i navikla. Na svom brodu, nezavisna, otporna i cenjena. Toliko su je cenili, da su mnogi hteli da otplove zajedno sa njom i bace sidro u nekoj mirnoj uvali. Neki su želeli samo da se ukrcaju na njen brod, i da plove zajedno sa njom, da zajedno vrše morska razbojništva. Ona je tražila samo njega, crnog gusara koji je plovio i nije bacao sidro.

Htela je da baci svoje sidro, sad kad već ima dovoljno blaga. Želela je zaštićen život sa svojim crnim gusarom ali on je i dalje plovio i otimao i nije pristajao. Iznova i iznova bi se susretali na morskoj pučini, razmenjivali plen i pomagali jedno drugome, a onda se opet gubili iz vida i tražili po svetu.

Ploveći jednom tik uz obalu, opazila je poznat brod svog crnog gusara i njega na palubi. Mahao joj je, zvao je da navrati, hvalio se svojim pristaništem. Želeo je da dođe kod njega, u njegovu uvalu. Ali, avaj, u toj uvali je bilo mesta samo za jedan brod. Njegov. Morana nije želela da napušta svoj brod, a nije mogla ni da ga usidri. Zaplovila je punim jedrima prema otvorenom moru, u potrazi za lukom gde će moći da se usidri, u potrazi za tom uvalom u kojoj ima mesta za još jedan pristanak.

20.7.10

Monolog
















Nije mi više ništa jasno. Pokušavam da upravim tok svojih misli. Pokušavam da te shvatim. Kakvo ti mišljenje imaš o sebi, pa ti je uvek potrebna moja potvrda? Ok, sredio si se, našao si posao, našao si stan, imaš lepu veliku kuhinju i kadu, sledeći cilj je kućica sa dvorištem. Šta zaista želiš od mene? Je l' treba da kažem: "Wow, baš si pravi muškarac sada!" Da li bi te to zadovoljilo? Ne, ti si rupa bez dna, ti ćeš uvek biti u klinču sa samim sobom i sa ostatkom sveta. Nikad nećeš moći da se predaš ženskoj duši koja ti je poslušna i privržena, nikad nećeš moći ni da budeš s nekim ko može da te nadjača. Ne tražiš ni sredinu, ti si dušo ekstrem. Ekstrem koji se bori između te dve stvari: biti dominantan ili biti dominiran. Ni jedno ni drugo ti ne odgovara. Nemaš sopstveni stav o sebi. Hoću ono što nemam, ne želim ono što imam, hoću ono što ne mogu. To su talasi koji te pomeraju u mestu. Talasi koji te ne vode nikuda. Ostaješ sam i ostaješ neodlučan. Odlučiti znači za tebe, odrasti. Navikao si da neko uvek odlučuje umesto tebe. Nemoćan si da odrasteš. Trgni se, ljubavi, našao si posao, stan, nađi još i sebe, upoznaj se. Ne trebam ti ja, ne treba ti moja potvrda. Shvati to. To koliko ti nemaš sebe, niko ne može da ti da, čak ni ja. Ja mogu da ti dam svoju ljubav, ali moja ljubav ti nije potvrda. Potvrda je za tebe kad devojke trče za tobom, kad su ponizne, kad te obožavaju. Ti ih onda nipodaštavaš. Zašto ti je toliko stalo do moga mišljenja? Znaš da nikada neću trčati za tobom, ni klečati pred tobom. Nisi ti moj bog, iako to želiš da budeš. Znaš da nikada neću izgubiti sebe, samo da bi ti bio ceo. Ne, zaista, neću. Ne želim. Dugo sam sklapala deliće ogledalca rasute po prošlosti koju nazivam moj život. Sklopi ih ti. Ja ti ne trebam. Niti ja, niti bilo koja druga devojka. Samo ti možeš da zaviriš u dubine sebe, možeš da pronađeš taj ključ. Otključaj se i ostavi ta vrata otključana ili odškrinuta. Budi svoj sopstveni bog, a meni budi običan smrtnik...

16.7.10

Slikarev san









Možda neko,

negde u istom svetu,

u istom vremenu,

pod istim suncem

čeka na tebe.


Jedan slučajan susret

i hiljadu novih misli,

jedno pitanje,

nijedan odgovor.


Lice

naslikano maštom,

sa bezbroj boja i nijansi,

da li će postati

umetničko delo?


Jedan pokret četkicom,

nespretno razvučena grimasa,

slučajnost koja postaje sudbina

u rukama slikara.


Lepota iluzije,

pažljivo odabrana boja,

savršeno umetničko delo,

savršen slikarev san.


14.7.10

Dobro mi je, a đe i nije!













Evo pošto su me malo kritikovali, da ne komentarišem baš događaje i društvo, već u stilu Keri fuckin' Bredšo, samo neke filozofije i neke ljubavne psihodrame razglabam, da kažem nešto i na temu koja je aktuelna ovih dana.
Stigao nam je Ekrem de la krem u njihovu Crnu Goru. Dočekan je od predstavnika faune, koja se slučajno taj dan zatekla na aerodromu. Jedan poseban deo se izdvojio i poneo neku rakijicu da se nazdravi i da se popije. Dobra ideja, jer ako su ovako svi mentalno opičeni trezni, mora da su pijani za nijansu bolji, a možda i zdraviji u mozak.

Bilo kako bilo, fama oko Ekrema se raširila. Čovek koji peva, kao da ima četiri žabe u grlu i metastaze na plućima, postao je popularan. Eto šta zna, zna on štošta. Zna i koji članovi zoološkog vrta su najverniji pratioci njegovog lika i dela; enigmatičan i harizmatičan Trandža Pizdrašević & Co. A i da se malo ogrebu, jer od njihove neslave ne da se živeti.

Glupost je, izgleda, uzela maha. Danas je inteligentan, onaj ko je glup. Kontradiktorno? Po definiciji, inteligencija je sposobnost da se snađeš u svakoj situaciji. S tim u vezi, inteligentne osobe moraju da budu uspešne po difoltu. Ali džaba ti akademska titula ako nisi glup. Svet funkcioniše po principu hedonizma; uživanje, uživanje u ljudskoj gluposti i preseravanju. Smeh. Bolestan smeh. Ja sam savršen, vi ste svi jadni, bedni, smešni. To je moja droga. Ismevati druge. Tako funkcionišem, jebe mi se za svetsku ekonomsku, za glad u svetu, ratove, integralni račun, Platona, Sokrata, Aristotela, Njutna i Ajnštajna zajedno. Dajte mi da se zabavim, da se smejem i da se rugam, jer ja sam bolji.

Ako je ljudska glupost neograničena, onda je ljudska pamet ograničena, a pošto je pamet ograničena, postoji veoma mali broj ljudi i koji imaju tu pamet. Svetom vladaju ovi prvi, tako da se ovi drugi ne mogu probiti ni pod tačkom razno. I eto prostog razloga zašto je glupost inteligencija. Biti sposoban praviti od sebe pisoar donosi prosperitet. Zaboravite titule, obucite lampu i tepih, uzmite čašu, izađite na ulicu, duvajte u čašu i ritualno igrajte govoreći mantru: "Eto šta znam, ništa ne znam, a đe da znam". Ako vas ne odvedu u centar za duševno obolele, uspeli ste. Postali ste inteligentni, bogati, poznati, i smešni.

11.7.10

Bleda plava tačka

Od svog postanka, ljudi pokušavaju da odgonetnu, kakve sve tajne se kriju u svemiru. Ko smo? Odakle smo došli? Da li smo sami? Postoje raznorazne teorije, ali one ostaju teorije, jer se ne mogu dokazati. Sve što god danas znamo i sigurni smo u to, jeste ono što smo uspeli da vidimo, da snimimo i uvećamo. Šta nam govori ova činjenica? Da se u svemu, oslanjamo na naš vid, iako imamo dokazanih četiri drugih čula. Ali vidu nekako najradije verujemo, iako taj naš vid, ljudsko oko može da nas zavara, jer nije uvek tako kako nam se čini da jeste.

Sve jeste relativno, vreme, prostor. Sve zavisi iz kojeg ugla i kako se posmatra. Setimo se samo, najbanalnijeg primera, kad sedimo u vozu na stanici, drugi voz koji se kreće pored nas, daje nam osećaj, naravno poduprt našim čulom vida, da se i mi krećemo, iako stojimo. U tom slučaju, to bi bila jedna optička varka. Koliko smo u stvari zanemarili naša ostala čula?

Čovek jeste navikao, da sve što se događa mora da vidi da bi verovao. U tom nastojanju, uspeo je da izumi ogromne teleskope, koji samo povećavaju jednu želju da sazna sve više i više. S druge strane elektronski mikroskopi ulaze u najmanji, najskriveniji deo svakog živog i neživog predmeta na ovoj zemaljskoj kugli. Kakve se tajne kriju u tom malom mikrokosmosu? Kakve sile vladaju u njemu? Dokle može da se ide?

Setimo se, da se donedavno mislilo, kako je atom najmanja čestica. S razvojem tehnologije, samim tim i ljudske nezadovoljene potrebe, da tu mora da postoji još nešto sitnije i sitnije i sitnije, uvećavali smo i mikroskopske lupe, sve više i više. Gde je kraj? Neki kažu nasitnija čestica jest kvark koji bi se nalazio u protonima koji se opet nalaze u atomskom jezgru, neki veruju u string teoriju, gde vlada potpuni haos, da postoji jedanaest dimenzija, neki veruju u postojanje paralelnih svetova. Sve te teorije, ne daju se dokazati. Da li će se ikada dokazati? Da li će ikada biti zadovoljena ljudska potreba da otkrije tajnu postojanja, tajnu njegovog zadatka na zemlji?

Zemlja je samo jedno malo nebesko telo u ogromnom i beskonačnom? svemiru. Pored zemlje postoje još osam planeta u našem sunčevom sistemu. Sunce je naša zvezda, ono je izvor života na zemlji. Sunce je svetlost, energija, toplota. Naša Galaksija, Mlečni put je samo jedna od milijardu galaksija u svemiru, a naše sunce, samo jedno od milijardu sunaca, zvezda, na kojima se dešavaju eksplozije emitujući toplotu tj. svetlo. Koliko je egoistično tvrditi da smo sami u svemiru? Isto koliko je neverovatno tvrditi da postoji neko osim nas.

Život živog bića jeste fenomen, a pitanje o postanku sveta ograničeno samo na ljude. Na ljude koji svojim čulima ne mogu da shvate svet, ali mogu da ga kreiraju u svojoj mašti, koja jeste beskonačna. Možda je svemir jedno veliko ništa. Da li "ništa" zaista postoji? Kako iz "ništa" može da postane "nešto", nešto tako savršeno, kao što je život na zemlji?

Ljudska znatiželja neće biti nikada u potpunosti zadovoljena, jer je ljudska mašta neograničena.

"Sa ovog udaljenog i privilegovanog mjesta, Zemlja možda izgleda beznačajna. Ali za nas je drugačije. Pogledajte ponovo tu tačku. To je ovdje. To je dom. To smo mi. Na njoj svi koje volite, svi koje poznajete, svi za koje ste ikada čuli, svako ljudsko biće koje je ikad postojalo - živjeli su tu. Skup svih naših radosti i patnji, hiljade samouvjerenih religija, ideologija i ekonomskih doktrina, svaki lovac i svaki plijen, svaki heroj i svaki plašljivac, svaki stvaralac i razarač civilizacije, svaki kralj i seljak, svaki mladi zaljubljeni par, svaka majka i svaki otac, dijete puno nade, pronalazač i istraživač, svaki učitelj morala, svaki korumpirani političar, svaka superzvijezda, svaki "vrhunski vođa", svaki svetac i grešnik u istoriji naše vrste - su živjeli tamo: na čestici prašine zaklonjenoj Sunčevom zrakom."

Carl Sagan


LinkWithin

Related Posts Plugin for Blogger