21.9.11

Zašto volim devedesete?

Profesorka nam je juče zadala za domaći da napišemo sastav na temu: "Zašto volim devedesete?"

Nisam znala kako da počnem pa sam pitala mamu jer mi deca to nismo doživeli, a i profesorka je mnogo zahtevna, samo nam je rekla: "Snađite se kako umete".

Keva je dobila fras i rekla da toj profesorki Ljilji treba počupati nokte bez anestezije, da ona nije pri zdravoj pameti, zapalila cigaru, povukla dim i uzdahnula. Pomislila sam kako je to neka mnogo strašna tema, zašto bi se inače keva toliko uzrujala?

Keva me je pogledala i rekla: "Vidi, slušaj, sedi, veži se, polećemo... Pretpostavljam da je to u vezi s onim festivalom, zar ne?" "Da, moguće je" - odgovorila sam.

Ne znam kako sam se osećala u tom momentu, mama je jedva izustila nešto tipa: "Rat je tada počeo".

Učila sam u školi da je rat nešto negativno, ružno, da se ljudi ubijaju. Mama je nastavila dalje:

"Morali smo da bežimo na sigurno, baba i deda su ti ostali bez posla, mi deca smo menjali škole. Jednog dana je deda dobio poziv da ide u rat, plakala sam jako, mislila sam da neće nikad da se vrati. Baba je ostala da nas čuva. Ujko i ja ustajali smo svako jutro u pet, i išli pet kilometara do škole sa promrzlim nogama po snegu visokom dva metra. U odeljenju je bilo limeno bure podloženo drvima, koje je dimilo kao ludo, pa smo izlazili kao dimljeno meso posle nastave."

Kevina opaska o "dimljenom mesu" nije me nasmejala. Mislila sam kako je njoj bilo u tom trenutku.

"Nije bilo struje, wc nam nije radio kako treba jer je voda bila zaleđena, imali smo poljski wc u koji smo morali da idemo, jer nije bilo izbora. Šta da ti pričam, u to neko vreme razbolela sam se od upale pluća i morala da šipčim pet km peške po snegu na injekcije. Da, deset dana za redom, deset bocki. I strašno je to bilo. Ljubica je penicilin davala polako, Ruža ga je krkala, tri dana me je dupe bolelo. Kad se vratim kući, baba napravila neke pljeskavice od konzervi iz crvenog krsta, toliko sam ih volela. Zaista, da nije bilo tih konzervi, ne znam kako bismo preživeli. I danas se nekad još pitam, to meso, da li je uopšte bilo teletina?"

Slušala sam mamu kako priča, nisam treptala, nekad se nisam usudila ni da dišem. Nastavljala je:
"Ujo ti je tada jedva ostao živ, prababa je umrla od srčanog udara, a pradeda ti pet meseci kasnije od moždane kapi. Nekoliko nedelja kasnije i Džeki se razboleo pa je uginuo i on od tuge za pradedom. Ostali smo da se borimo za goli život i bolje sutra. Deda je dolazio kući, pa odlazio na front."

Mama, ne znam da li da nastavljamo dalje, ne bih da mi se rastužiš i rasplačeš. Koje je sve to godine bilo? "Milice, to ti je bilo 93. Posle toga se godine nisu mnogo razlikovale. Izbeglištvo, stradanja, sankcije, nema se posla, nema se para, mi moramo u školu, jeli smo jabuke i dunje sakupljane po poljima, proklete konzerve iz crvenog krsta i mnogo godina kasnije. Nije bilo benzina, morali smo da se snalazimo na milion načina. Ne znam više šta da ti kažem. 1999. su nas i bombardovali. Skrivali smo se po podrumima. Jezivo"

Pitala sam kevu: "Mama, nije mi jasna jedna stvar. Zašto bi nam profesorka zadala sastav na tu temu, a zna da mi ne možemo da pišemo o tome, mi smo rođeni mnogo godina kasnije kad se rat već završio?" Odgovorila mi je: "Vidi, sine, i ovih dana se održava festival 'Volim devedesete' a na njega će doći isto neka deca koja pojma nisu imala o ratu, o sebi, ni o životu, doći će oni kojima je tada bilo dobro i doći će muzičari da vaskrsnu svoje propale karijere. Eto."

Sutradan sam otišla u školu, predala domaći i rekla kevi: "Mama, dobila sam peticu iz srpskog" Pitala me je: "Kako, ljubavi, šta si napisala?"

Odgovorila sam joj: "Mama, predala sam prazan papir."

26 comments:

Анониман је рекао...

Šteta što niste dobila za zadatak da opišete osamdesete, to je bilo divno vrijeme za većinu nas. Pitaj mamu:)Ne znam koliko si ti onda imala godina?:) Sigurna sam da će se složiti sa mnom:)
Odlično napisan i zanimljiv teks kao i uvijek, bravo! Dobro si napravila kad si predala prazan papir i ja bih ti dala peticu!

Pusa:)

NShappy је рекао...

sjajno!

Unknown је рекао...

Jel ovo istinita priča o tebi?

Odličan osvrt na devedesete! Prazan papir govori više od svih reči.

Анониман је рекао...

fantastish

ТоМЦаа је рекао...

Немам речи, али морам да оставим коментар да знаш да сам малопре с намером ушао на свој блог и видео ово... Браво.

DobrilaM је рекао...

Ne radi ti lajk dugme, ebl ga ti.
Ovakav meni osjećaj kad mi kažu da treba da praznujem neke dane nezavisnosti a meni to dođu ko dani žalosti i tako im i kažem.

Анониман је рекао...

Najezila mi se svaka dlaka koju imam i nemam!

Letnja Oluja је рекао...

Сва сам се најежила!

Стефан Јањић је рекао...

Напокон :) Ово се зове повратак са стилом!

((( Замолио бих те само да у сајдбару промениш адресу и име мог блога, ако ти није тешко. Сада се зове "Брод од папира", а адреса је stefanjanjic.blogspot.com )))

D. је рекао...

Najezila sam se. Sjajna prica.

Dragana Amarilis је рекао...

Dugo te nije bilo, ali ovo je stvarno pravi, kritički osvrt na marketinško brisanje naše prošlosti.
Tako mi je drago da si ponovo ovde.

Анониман је рекао...

Opet sam se vratila i suprugu dala da pročita tvoj današnji post, rekao je oduševljeno: cura je fantastična!:))


Kiss:)

Modrag Ristic је рекао...

Buducnost nas je jako izneverila, pa se sve cesce okrecemo proslosti. Trenutak je kao stvoren za rehabilitaciju kvislinga, i druge neophodne prepravke. Sve je relativno, sluzavo, i pomalo zaudara...

Ali Veliki Brat nas voli.

Miloš Miladinović је рекао...

Odlična priča. Mada se meni čini da su devedeste ostale, jeste nije onakva kriza ali je sve isto.

Unknown је рекао...

Divna priča. Svaka čast.

Митоман је рекао...

<3

Milja Lukić је рекао...

Te devedesete bile su šizofrenoidne. :(

Marjan Paradoksija је рекао...

Uf, nema te dugo, pa raspališ ovakvom temom!!!

90-te...pamtim po odrastanju, detinjstvu i tinejdžerskim danima, koji se mnogo razlikuju od ovih današnjih, bili smo drugačiji klinci, prenosili odeću i obuću od braće, stare vojničke čizme, nosili sendviče sa ajvarom za užinu u školu, išli peške, busevi išli prazni... Ma sve si već rekla!

Jedino lepo, pamtim po muzici, nekim pesmama, koje opet bude to detinjstvo! Ružno, ali drugog nismo imali, niti ćemo...

Анониман је рекао...

Predivno!

BELA SENKA је рекао...

Danas je poželjno pljuvati po devedesetim jer je to POLITIČKI PODOBNO.I autorka teksta će od sadašnjih vlasti dobiti čistu peticu jer im pogoduje kad piše kako je bilo u tuđoj deceniji a ne kako je sada u njihovoj.Znate kako smo mi prolazili kroz devedesete?Pa celo vreme pljuvali smo po Titu i osamdesetim.Slepci bavite se svojim dobom za koje će se tek pokazati koliko je crno!

ljilja је рекао...

zanimljiva priča s obzirom ali ništa čudno, kod nas su aktualne i 40-e kako ne bi bile 90-e. Mi nikako da izađemo iz prošlosti u sadašnjost a kamo li u budućnost.

ТоМЦаа је рекао...

Како волим ове тролове, некако су увек у праву, иако немају везе с мозгом.

Анониман је рекао...

Ja ih dobro pamtim,ali po ruznim desavanjima. Letovanje u 2 bivse republike,sve besplatno..stan,'rana,sa'rana.Na tom letovanju sam nastradao,preskakao sam neku ogradu,nesto me udarilo u nogu,nesto me opeklo po obrazu. Kada sam se probudio onako sav u bolu,svatio sam da neke stvari nisu toliko besplatne ni ,,lepe"kako se coveku cini. Vise nikada na slicna letovanja. Letovanje Da,ali sam biram destinaciju i drustvo. Hvala. Saska..ODLICAN TEKST.. Cmoka...

Unknown је рекао...

Sjajno! Bas uzivam citajuci tvoj blog... cak toliko
da sam te nominovala za Liebster Blog Award :) Detalji su na http://novopecenadomacica.blogspot.com/2011/12/liebster-blog-award.html

sma_t_rac је рекао...

Ja ih se vrlo dobro sećam, ali ih volim samo zbog jedne stvari - sjajne ekipe sa kojom sam ih proveo. Inače, odlično. Mogu da vizuelizujem priču. Dakle SJAJNO!!!

Анониман је рекао...

Ja ne vidim zashto ljudi imaju problem sa muzikom....Nije Srbija izmislila dance,a ni citav imidz koji ide uz to...Ja sam bila na koncertu,i provela sa fenomenalno!!!
90_IH sam ostala bez tate,i nemam uopste lepa secanja na te godine,ali gde je tu veza sa muzikom???
I danas ima kriminala,sponzorusa...Paa mi nije Cemu tolika halabuka oko muzike,kao da je stanje u zemlji idealno,pa ce jedan koncert,ili ljudi koji vole dance to da pokvare?!Pritom ta muzika ne propagira ama bas nista loshe...Drugo je ako se to nekom ne svidja,ali valjda smo demokratsko drustvo...ili ipak nismo?

Постави коментар

LinkWithin

Related Posts Plugin for Blogger