19.7.12

Salata od leptirića

















Dugo se na ovom blogu nije nešto kuvalo, pa rekoh, vreme je da vas počastim jednim receptom u ovim vrućim letnjim danima. Danas sam spremala salatu od leptirića ili farfala na italijanskom.

SASTOJCI (4 osobe):
500 g leptirića/farfala
so
200 g mocarele
100 g kulena ili čajne - iseckati sitno po dužini
150 g sušenog paradajza - sitno iseckati po dužini
80 g crnih maslina bez koštice, sitno iseckati
2 kašike iseckanog luka - vlasca
2 kašike pinjola, proprženih 3 min

SOS PESTO:
80 ml maslinovog ulja
1 kašika soka od ceđenog limuna ili lime
1 šaka bosiljka
1 kašika parmezana
1 kašičica šećera

PRIPREMA:
1. Skuvati leptiriće, 10 minuta al dente u slanoj vodi. Kad su kuvani, poprskati ih ladnom vodom iz slavine - kako se ne bi slepili.

2. Sastojke sosa izmiksati dok se ne dobije glatka ujednačena masa.

3. Iseckati mocarelu sitno po dužini, pomešati sa leptirićima, salamom, paradajzom, maslinama i vlascem. Dodati so. Preliti pesto sos preko toga i posuti prženim pinjolima.

Pa, prijatno, publiko! :)

14.7.12

Šum














- Dobar dan! Je li slobodno, može da se uđe?
- Dobar dan! Naravno, ovi ljudi čekaju ispred drugih vrata. A, vi, koja vas je muka dovela do mene?
- Na vratima vam piše: "Uspešno ugrađujem delove srca." Pa, rekoh, da se javim.
- Ah, to moramo da pogledamo kakva je šteta, ako je mnogo - možda bolje da ostavimo tako kako jeste.
- Šta treba da uradim?
- Za početak udahnite duboko i zamislite da prolazite kroz duboku šumu. Da li ste uspeli? Opišite mi kakva je to šuma.
- Stojim nasred jednog kamenitog puta, levo i desno od mene je šuma. Gusta, tamno-zelena četinarska.
- Opišite nebo.
- Nebo je tamno sivo i pozadi se vidi mesec.
- Aha, znači vidite mesec?
- Da, vidim, pola meseca, malo nejasno, ne mogu da procenim koliko je star, da li raste ili opada.
- E, sad, krenite tim putem na kojem stojite.
- Mislite, da se vratim ili da krenem napred?
- Vi to morate da znate. Odakle ste došli?
- Ne znam. Zatekla sam se tu, jednostavno.
- Je l' možete da se orijentišete?
- Hm, evo, napred je mesec, ako se okrenem 180 stepeni - ne vidim ništa. Totalno je mrak, strah me da gledam, plašim se.
- Shvatate da morate da izaberete - napred ili nazad?
- Shvatam, ali ne znam gde je napred, a gde nazad. Možda da ostanem da stojim dok mi nešto ne da znak.
- Kakav znak očekujete?
- Ne znam, neku munju, sunce, oblak, svetlo, zvezdu.
- Tražite previše, imate samo mesec i on vam nije najjasniji. Vi ste tu i ne postoji ništa sem meseca. Očekujete previše. Neće se desiti ništa jer stojite.
- Vi mi sugerišete da se pokrenem, zar ne?
- Možda treba da to samo učinite.
- Ali, kako? Ne znam odakle sam došla i plašim se da se ne vratim i prođem sve što sam prošla.
- Plašite se da se ne vratite nazad?
- Da.
- A, da idete napred?
- Ne.
- Ali, šta vas koči da se pomerite?
- To što ne znam gde je napred?
- I ostaćete tu da stojite i čekate neki znak od nekog?
- Da.
- Ali, neće se ništa pomeriti. Vi imate taj uticaj. Pomerite prst.
- Evo. Jesam.
- Da li ste nešto osetili?
- Učinilo mi se da je nešto šušnulo.
- Da li možete da prepoznate s koje strane je taj šum?
- Da. S leve.
- Pomerite sada još jedan prst. Pokušajte s drugom rukom.
- Evo.
- I sada? Da li ste čuli nešto?
- Opet isti šum. Isto s leve strane.
- Pomerite stopalo.
- Evo. Opet šum.
- Krenite sad lagano.
- Mislite u pravcu tog šuma?
- To vi znate.
- Strah me. Tu je gusta šuma. Nema meseca, nema svetla, nema ničega.
- Da li baš nema ničega?
- Osim tog šuma. Ne vidim ništa.
- Ali čujete?
- Da, čujem.
- Priđite bliže. Usudite se.
- Tresem se. Ne mogu.
- Morate, znate i sami da hoćete i morate jednom.
- Opipala sam nešto. Auč! Bode.
- Ne plašite se, to su samo iglice. Idite dalje.
- Šum postaje sve jači. Auč!
- Udarili ste se?
- Da, u koleno. Možda bolje da se vratim? Ovo postaje sve opasnije.
- Možete, ako želite. Jedino, kuda ćete onda? Da stojite i čekate znak?
- Da, u pravu ste. Nastavljam dalje. Auč! Opet sam udarila u nešto.
- Opišite.
- Neki stari panj. Mahovina na njemu. Udobno je, mogla bih da se odmorim i razmislim.
- Odmorite se, ali znate da morate dalje?
- Jasno mi je. Idem dalje. Auč! Rupa!
- Rupa? Možda je od krtice.
- Idem dalje. Ha, čini mi se kao da postaje svetlije. Nazirem neke obrise u daljini.
- Da?
- Da, krećem se prema njima.
- Ne plašite se?
- Plašim se.
- A, levo i desno?
- Tu nema ništa. Ne čujem, ne osetim, nije mi interesantno.
- Dakle, idete dalje?
- Da. Prema tim obrisima. Auč!
- Opet ste se povredili.
- Da. Ovaj put zaplela mi se grana u kosu. Moram da je se oslobodim. Gle! Šišarka.
- Lepo. Šta ćete sa njom?
- Igraću se njome. Držaću je u ruci.
- I šta imate od toga?
- Zabavu.
- Da li vam je potrebna zabava? Nije li vam već dovoljno zabavno?
- U pravu ste. Iskoristiću šišarku.
- Gde ste sada?
- Idem i dalje prema obrisima. Auč! Ne mogu dalje, nešto mi ne da.
- Isprečilo vam se nešto?
- Da. Ne znam šta je, kameno je i hladno je. Ima rupu u sredini. Bunar! Baciću šišarku u rupu.
- Da proverite da li ima vode?
- Da. Bućnulo je u vodu. Dobro je. Ipak izgleda pitomo ovde, nije totalna divljina.
- Krećem prema obrisima. Uah! Napipala sam nešto toplo.
- Da? Kako toplo?
- Nešto kao čovečje telo.
- Pitajte ga nešto.
- Zdravo. Hm, ne čuje, spava. Možda je i ono stalo da se odmori. Sačekaću da se probudi.
- Odmorićete se i vi?
- Da. Sešću pored njega. Evo ga, budi se.
- Razgovarajte s njim.
- Telo, ja sam žena. A ti?
- Šta kaže?
- Kaže da je muškarac.
- I šta još kaže?
- Kaže da je seo da se odmori i da je zaspao.
- Da li zna kuda je pošao?
- Kaže da ne zna, prati neki šum.
- Isto kao i vi.
- Da, isto kao i ja. Hej! Ne čujem ga više! Upomoć!
- Pitajte njega da li čuje.
- Ne. Kaže da ne.
- Prislonite uvo na njegove grudi.
- Čujem bum bum pa ništa, pa bam bam. Neujednačeno je,
- A vaše?
- Kako to da znam?
- Opipajte svoj puls.
- Hm, bum bum, pa ništa, pa bam bam.
- Prislonite sad svoju levu stranu uz njegovu levu.
- Pitaću ga prvo. "Želiš li da prisloniš svoju levu stranu uz moju levu? Samo nešto da proverim?" Kaže da želi.
- I sad? Čujete li nešto? Gospođice? Čujete li nešto? Čujete li me?

9.7.12

PAZI - zona komfora

Verovali ili ne, ja sam tek pre neki dan od jedne drugarice saznala za taj izraz. Prvo sam se pitala, da li se komfor piše sa N ili sa M, onda sam malo guglala i naletela na svakakve slike i objašnjenja. Po nekom pravilu, možda bi ipak trebalo da se piše sa M, jer je kud i kamo lepše za izgovor, a i izgleda estetskije.

No, dobro, ovde smo, dakle, da razjasnimo šta je ta zona i kako treba da se pripazimo da ne "zaglavimo" u njoj. I reče Bilja: "Ja gledam da uvek pobegnem iz zone komfora." Ali, kako se to beži, draga Biljo? I šta je to zona komfora? Nešto udobno, fino, sigurno, poznato?

I dok tako kucketam, znam kada će ventilator mog šestogodišnjeg laptopa da počne da duva, znam i kad će da prestane, a znam i da me užasno nervira. Isto tako, znam da će svaki dan u četiri sata avira da se apdejtuje kao da rađa šestorke i onda će izaći taj prozorčić na koji treba da kliknem - ok. Takođe, znam i kad cimerka ulazi u sobu da će kaiševi zakačeni za vrata da udare tačno četiri puta, pre nego što ih zatvori. Cimer će, uz doručak, uvek da pravi iste zvukove čašom o sto, jer čovek voli da pije sokiće dok jede. Komšije će da zatvore ulazna vrata kao da su vrata od YUGA. Čak i njihov debeli žuti mačak će dva puta zamjaukati pre nego ga puste u stan.

Oh, bože, ozbiljno, zar samo ja primećujem te sitnice oko sebe? Željko mi reče: "Ma, ta zona komfora nije nikakvo gnezdo, bre, ja to zovem - kutija." Kutija? Imaš pravo. Ne znam šta meni bi da kažem da je gnezdo, samo zato što je udobno. Pa i u kavezu može da bude udobno. I onom liku što je osuđen na par godina zbog dilanja, ajd' nek bude da je dilanje droge. I on će sebi u ćeliji da namesti da mu bude udobno, prilagodiće se, svoje telo i svoj mozak na tu situaciju. On nema izbora baš.

Kažem jednom čoveku srednjih godina danas: "Ma, mene ta zona komfora podseća na porođaj." Ozbiljno, nije da sam se nekad porađala, ali imam osećaj kao da mi se utroba cepa, i to ne što boli, nego što te sopstveni mozak koči da iskočiš, napraviš taj korak iz - ajde - materice. I on kaže meni: "Ali, znaš, to dete isto mora da ima volju da izađe." Pa, jes' u pravu je. Ajde, imam volju, imam je, prokletstvo, imam i motivaciju, šta mi još fali?

I ne ide glatko. Nikad ne ide glatko. Jer to "porađanje" je saznanje i otkrivanje novog sveta. I kome je to lako? Pogotovo onima kojima se mozak gasi jednom godišnje i to kad se komiraju od alkohola pa prebrojavaju fuge između pločica.

A svi bismo da nema grešaka, da nema poteškoća, a želeli bismo da naučimo nešto od ovog života. I, evo, priznajem vama, dragi čitaoci, i baš me zabole, ako se nekome neće dopasti što će pročitati, ali meni je savršeno udobno i ja stagniram. I uzalud tražim tog doktora i babicu, nije vreme - dok nije vreme.


8.7.12

Udari mene, pa ću ja tebe

Zapravo, naslov ove kampanje glasi: "Udari mene, a ne žene" i na posteru je prikazana grdosija od čoveka sa zlicepsima u kojima ključaju po dve parne lokomotive, a ne jedna kao što ima mornar Popaj u jednoj epizodi. Psihološki efekat kampanje sastoji se u tome da odvuče potencijalnog nasilnika da oplete po slabijoj polovini jer mu je servirala 'ladan kačamak ili mu je opeglala košulje na crtu, a on prezire crte. I naravno, da se podigne svest u narodu da: NIJE LEPO BITI ŽENE!.

Baja tabadžija se još nije odvikao od majčine sise i misli da je žena tu da mu zadovoljava sve potrebe i nagone, a ako može i da mu čita misli. Ako to nije u stanju, nateraće je da bude. Jer, "nećeš majci ti da budeš dominantna i meni da uskraćuješ prava da budem muško." Karakter je pokupio iz familije, ne od mog askurđela Haralampija.

Dakle, prestravljen prizorom sa postera, odlučuje da uvuče svoj pinjolčić i konstatuje: "Jes' imate pravo, meni je mali, a ovom liku sa postera mora da je k'o omanja vekna. Idem da istabam onu moju rospiju da joj pokažem ko je muško i ko nosi gaće i podgaće."

Zlopatić bleji u poster s kojega mu se mršti vodeći član bande teškaša i poručuje: "Dodži, dodži!Izadži mi na crtu ako smeš." A on paćenik razmisliće četiristopedesetosam puta pre nego ga oduva oklopnjak sa slike.

I gde je poenta? Pa podseća na onu čuvenu: "Fighting for peace is like fucking for virginity." Nezrela kampanja za nezrele mlekosisače koja otvoreno poziva na obračun pomoću pesnica, a čija kozmetička kuća kao pokretač pomenute u svom asortimanu kozmetičkih proizvoda, uzgred, nudi pudere i korektore za prikrivanje masnica i podočnjaka. I, što bi rekla moja keva: "Sve ti je to biznis, baćo moj!"

LinkWithin

Related Posts Plugin for Blogger