18.7.13

Živote, udaraš ko pička!

Sećam se kad sam prvi put pala i odrala koleno. Još i danas imam ožiljak koji nikada neće nestati. Dobila sam ga u žaru igre, bežeći od nečega, e sad, da li smo se igrali ćorave bake ili žmurke, isto ti ga spada. Rana je tada baš mnogo krvarila. Ali samo je bolela. Nisam se plašila, bol je bio fizički.

Kao klinac upadaš u svakakva situacije, šegačiš se, trčiš, ludiš, svađaš se, nestašan si, provociraš i braniš se. I sad bio je tu jedan Marko, on je mene tada pljunuo, a ja sam njemu razbila pola glave nekom kamenčugom, bio je to onaj kamen vapnenac karakterističan za zemlju crvenicu. To poslepodne nisam pomišljala na to kako je tom Marku, iako sam se plašila da mu se nešto nije desilo. I strah je bio privremen, brzo je prošao i to je to.

Mala devojčica je sanjala da umire. Jer je došao taj dan, a zapravo se čula brodska sirena i to nije bio taj fatalni znak koji ju je probudio iz sna. Uplašila se je mnogo, otrčala kod mame i tate u krevet i svet je opet bio ružičast.

Dok ovo pišem naviru mi emocije, kako je nekada bilo, šta se promenilo, gde sam napredovala, gde sam zaostala. I shvatam, odrastao čovek se plaši više nego dete Babaroge. Jer misli ili je razuman, ili je nerazuman što je toliko razuman. On se plaši. Plaši se da ide lekaru, plaši se informacija, slutnji, plaši se da će sutra umreti, plaši da će mu se avion srušiti, da će se nešto loše desiti - može da mu padne saksija sa filadendronom na glavu i da umre. Može da ga udari struja slučajno, mogu da mu otkažu kočnice na nizbrdici. Milijardu je načina kako čovek može da okonča svoje obitavanje na Zemlji.

Čovek se plaši rata, plaši da se ne obruka, plaši života, bolesti, emocija, ljubavi, nežnosti, siromaštva, slave, anonimnosti, trivijalnih strahova, strahova od strahova. Čemu sve to? Zar je teško prihvatiti da je sve prolazno, da svi imamo ograničeno vreme na ovom svetu?

Prolazim danas preko mostića biciklom. Na njemu stoji slika dečaka od 16 godina koji je skočio u reku i nije više izronio. Stoji svećama ispisano srce. Poruka da Bog uzima najbolje. Kočim. Stojim i gledam. Jecam. Ne znam dečaka. Znam da je mlad. Možda je hteo da  se pokaže pred devojčicama, mali heroj. Dete koje nije znalo za strah. I sudbina, teška sudbina. Njemu je svejedno, njegovim bližnjima nije.

Skrhana sam. Mala Tijana je umrla u Hjustonu čekajući novo srce. Ne znam devojčicu. Mlada je i lepa, ali nije joj se dao život. Jednostavno, nije. Ljudi se rađaju i umiru, razboljevaju, pate. Sve je to život koji je sjeban jer ga posmatramo kao da ćemo večno biti srećni, mladi, zadovoljni.

Čemu brige i sve? Šta je još sigurnost?

Jednom prilikom sam za rođendan dobila let avionom. Jedrilicom što lebdi po nebu. Nisam išla. Jer me bio strah. Jer je moju mamu bio strah. Jer misliš da si na zemlji siguran. Jer misliš da ako nisi krenuo, da si se spasio. Od nečega, ko zna čega. Trajnog invaliditeta, smrti, neminovnosti. Odgovornosti. Odgovorno tvrdim, i ako ostaneš i ne kreneš, odgovoran si jer nisi krenuo.

Ne možeš da živiš u jebenom balonu i pod staklenim zvonom. Nije to materica, gde si siguran i zaštićen. Ma, zaštićen si vraga, zaštićen si što si mali, pa ne razmišljaš.

Ponekad se setim dečaka koji je živeo u plastičnoj kugli jer je imao infekciju. Tada sam poredila svoj život koji je relativno ok sa svim usponima i padovima, sa tom kuglom koja je bila dečakova jedina zaštita od uticaja spoljnog sveta. I njegova preteška sudbina i smrt. Koliko me je ta priča potresla, jer sam metaforički zamislila kako se nekad baš ponašamo kao u nekoj kapsuli. Šta bi taj dečak dao, samo da je mogao da odere koleno, da oseti život? Dao bi sigurnost jebene kapsule. Za dostojan život.

Sve ostaje teorija. Nadaš se da će pronaći lek za dugovečnost. Možda bi time tvoji strahovi bili manji? Možda bi se uplašio života? Možda tek tada ne bi znao kako da živiš život?

Dođavola sve. I sve u pizdu materinu. Živi!

3.6.13

Status veze: "komplikovano je"

- Dobar dan!
- Dobar dan, gospođice!
- Da li ste slobodni ili da navratim u nekom drugom terminu?
- Došli ste jer vas more ljubavne brige?
- Otkud ste znali?
- Slušajte, meni dolaze dva tipa ljudi: jednima treba društvo, drugi imaju status veze "complicated", što bi se reklo modernim žargonom.
- Eto, pogodili ste. Nisam usamljena, ali ne osećam se ni u vezi, odnosno, dečko je raskinuo sa mnom, bili smo u dugoj vezi, mislim, bivši dečko je raskinuo sa mnom, ja sam sada njegova bivša i tako. On ima drugu, znate.
- Žao mi je što to čujem, ipak mislim da biste se morali smatrati srećnom osobom.
- Kako to mislite? Odneo je pola mene, izgubila sam se u vremenu i prostoru, ne mogu da smislim sebe ni ljude oko sebe, moj život nema smisla.
- Naravno, sve ja to razumem, ali da li biste više voleli da je ostao sa vama,a  pri tome imao još jednu sa strane?
- Ne, ne bih. To mi je nezamislivo.
- Znate, on verovatno tako funkcioniše, na taj način je održavao vezu.
- Opet vas nisam najbolje razumela. Hoćete da kažete da je on sve vreme imao neku sa strane?
- Ne, ne sve vreme. U početku sigurno ne. Ali, kad prođe ta zaljubljenost, zaluđenost, onda je čovek u potrazi za novim i svežim uzbuđenjima, u potrazi za sobom.
- Ali, zašto je sve vreme bio neiskren? Zašto nije priznao da postoji ta treća osoba, zašto me je lagao? To me boli najviše.
- Najčešće nije lako priznati te stvari. Postojanje nekog trećeg, znači da u vezi već jedno izvesno vreme nije sve kako treba, i hopla, začas se dogodi da se zaljubimo u drugog, idealizujemo ga.
- Hm, a kako se meni to nije dogodilo?
- Možda bi se desilo kasnije ili pre. Nismo svi isti. Ipak, mislim da je osoba koja više pati u vezi podložnija tome. Imate raznih ljudi. Oni koji spoje sigurnost i topli dom sa zadovoljstvom i avanturama. Ne može se imati sigurnost i avantura.
- Mislite da je ta treća osoba bila neka vrsta balansa u vezi?
- Tako nekako. I zato vam nije hteo reći. Nije hteo da izgubi vas, na taj način je mogao da zadovoljava svoje prohteve, a opet da zadrži vas kao nekog ko ga razume i kome se uvek vraća. Vi ste luka, on je brod.
- Znači, njemu je nešto falilo u vezi i ja to nisam mogla da mu pružim?
- Upravo tako. Međutim, u većini slučajeva je to što nam fali neka potvrda spolja. Potvrda da smo željeni, da smo seksi, da smo zanimljivi, duhoviti. U vezi se to podrazumeva. To je već osvojeno. I to što je osvojeno gubi čar. Da se kojim slučajem desilo da ste vi hteli da raskinete s njim, pre nego što ste saznali za njegovu romansu, on bi prekinuo svoju romansu i vratio se vama zaljubljeniji nego ikad.
- I htela sam jednom prilikom da raskinem.
- I kako se ponašao?
- Zaljubljeno, nije hteo da me izgubi.
- Vidite, razumete li sad kako to sve funkcioniše? Raskid uvek boli. I čovek se ubedi da je baš ta osoba koja raskida s njim - prava i jedina za njega. Ostavljena osoba počne tada da sumnja u sebe, gubi samopouzdanje i pristaje na sve, čak i na poniženje, samo da ne bi izgubila to zbog čega na sve pristaje. Paradoks, zar ne?
- Ja sam se u neku ruku, znači ponizila?
- Ako baš hoćete tim rečnikom, da. Osetili ste da bez njega gubite suverenitet i poklekli ste, bacili sebe pred njega i potpuno se i bezuslovno predali. A to nije, priznaćete, nimalo privlačno.
- Šta sad da radim? Očajna sam i ne vidim smisao.
- Za početak, počnite ponovo da verujete u sebe, dajte se u poslu i aktivnostima, izlazite s prijateljima. I još jedna stvar; promenite vaš status na fejsbuku iz "it's complicated" u "single". 

17.2.13

Nevin sam i čekam onu pravu

Internet bruji od tinejdžerskih priča o gubljenju nevinosti. One ženske. Što boli. Devojka koja "stasava u ženu" uvek ima taj trip da on mora da bude onaj pravi, jer "prvi put" mora da bude iz ljubavi. Čak i autorka ovog bloga je imala taj trip. I da, bilo je iz ljubavi. 

Taj "prvi put" je strašan. Ona mora da se oseća sigurno, voljeno, ušuškano, napaljeno. Ali, sve je to bulšit. Čarobna reč je, ona mora da se oseća opušteno. Kad se sve sabere, to mu dođe na isto. Osim, ako je alkohol u pitanju, ali onda bi bilo šteta da se ne seća. 

Ovaj uvod je potreban da bi se napravila paralela između ženskog i muškog "prvog puta". Šta s njim? Da li i on mora da se oseća voljeno, zaštićeno, da li se plaši nečega? Njemu je jednostavno. Njega neće da boli. 

Uzevši u obzir da se klinke danas "satiru", ni muškarci ne zaostaju za njima. Prosek nekog gubljenja nevinosti je možda nekih 15-16 godina, po mojoj slobodnijoj proceni. Izašli smo iz romantizma, niko ne čeka više ljubav i potpuno predavanje voljenoj osobi, što, naravno, nije baš ni moguće kad imaš tinejdžerski broj godina. Kako bilo, ipak ta predstava živi u mozgu.

Dakle, dečko, zdrav, prav, nije fizički, ni mentalno sakat. Zašto nije sobalio neku konobaricu preko plota? Zašto nije pozvao Slađu iz trafike na dejt? Ili, u krajnjem slučaju mogao je da plati Miletovu "kraljicu trotoara." Koliko god neverovatno zvučalo, ima tih slučajeva, no, o njima se ne priča. Sasvim, prirodno, zašto bi neko pričao o nečemu što danas važi kao simbol stida? Nevinost. Muška. Ženska, i 'ajde, bože, pomozi.

Dolazimo do problema "mačo" i "alfa" muškarca. Jer, realno, oni pokupe uvek sav "kajmak", što se žena tiče. "Beta" i ostala "slova" grčkog alfabeta mogu da uživaju u "čaju od (o)nane", bar jedno određeno vreme, dok ne prođe pubertet i dok se kompleksi ne stišaju, pa uvide da su "mačisti" i "alfe" precenjene kategorije.

Slušajući priče, došla sam do zaključka da su muškarci, gotovo uvek pod pritiskom u tom pogledu inicijacije, "sad si čovek, sine moj"! I ako nije "skinuo mrak" kod lokalne Rade švercerke, onda važi za nesposobnog jadnika i društvo ga odbacuje. Ovo je već toliki kliše postalo, da niko više ni preispituje tvrdnje vezane za to. 

Pa, gde si ti, onda, dečače moj plavi, bio, dok se "kalilo" i "postajalo muškarcem"? 

Muško nisam, ne umem da odgovorim na ovo pitanje. Iz ženske perspektive, oslanjajući se na prethodna iskustva, mogu da kažem, da je nevin muškarac - ređa pojava od jednoroga. Doduše, možda je i češći fenomen nego što je dozvoljeno da se priča o tome. 

Kako god, nismo svi isti. Svako u sebi nosi neku tajnu, neke pokretače samo nama znane. Pa, ako si odlučio da ti pokretač bude ljubav, zaslužuješ veliki respekt, druže! 

LinkWithin

Related Posts Plugin for Blogger