23.7.10

Morana - gusarska bajka








U jednom dalekom primorskom gradiću, došla je na svet jedna devojčica. Nadenuli su joj ime Morana. Bila je ona pomalo razmažena. Od sve babine unučadi bila je jedino žensko. Maženo i paženo. Živela je u izobilju, uživala ljubav i slobodu, bila nestašna, svojeglava i tvrdoglava. Zanimali su je svet i igra i raznorazne školske i izvanškolske aktivnosti. Proživela je jedan lep deo života i lepo detinjstvo.

Uskoro su se nadvili tamni oblaci, doduvali teški i tamni vetrovi s drugog kraja mora, srušili su dom, rasturili bezbrižan i lagodan Moranin život. Uvidevši da više ne može dalje da živi na tom mestu, sa suzama u očima, prošlošću i sećanjem na život koji je provela u toj maloj primorskoj uvali, odlučila je da krene na put. Na sigurno. Zajedno sa svojom porodicom.

I krenuli su oni tako, kopnenim putem u zemlju u kojoj nisu duvali teški vetrovi s mora, zemlju zaštićenu od svake nepogode. Nastanili su se Morana i njena porodica u jednom selu, daleko od rodnog mesta. Boravili su godinama u tom selu, mučili se i tugovali za malim primorskim mestom. Živeli su teško, ponekad i gladovali, ali bili su na sigurnom.

Nakon nekoliko godina života na sigurnom, odluči Morana, sada već odrasla devojka, da se otisne u svet, daleko od sigurnosti sela. Odlučila je da postane gusar. Gusar, kome vetrovi ne mogu ništa, rane života, bolesti, povrede i sve vrste nedaća, da postane otporna na sve i da se otisne na more puno opasnosti.

Plovila je ona na svom brodu šibana vetrovima, olujama koje prevrtaše brod, daleko od obale, daleko od sigurnosti luke. Na svojim plovidbama, upoznala je mnogo divnih ljudi, prijatelja koji su joj pomagali da uspravi brod i jedra na njemu i zaplovi dalje u nepoznato. Da bi mogla da opstane, pomagala je i ona svojim prijateljima prilikom pljački drugih brodova i luka.

Morana je ubrzo postala pravi gusar, baš onakva kakva je htela da bude. Čvrst, čeličan, otporan, istrajan i veoma cenjen. Bila je nadaleko cenjena u svojim gusarskim krugovima. Zaljubljivala se Morana u druge gusare, u one koji su imali svoja pristaništa, svoje sigurne luke zaštićene od vetrova, morskih nemani i zlih neprijatelja. Upoznavala ih je uvek na svojim plovidbama, kad bi u pauzi između dve bitke napravili predah. Sa svojim prijateljima odlazila je ponekad i pokušavala da se nastani u njihovim lukama. Uvidevši, zatim, da u toj luci ima mesta samo za jedan brod, vraćala se poražena i izdana nazad na more. Tragala je i tragala da nađe tu sigurnu luku. Luku koja će biti mala, a dovoljno velika da primi još jedan brod.

Na svojim plovidbama susretala je druge gusare, svako na svom brodu, boreći se, pljačkajući i tražeći sklonište da presaberu plen i počnu mirno bez trzavica da žive. Jednog dana zaljubila se u crnog gusara koji je imao svoj brod, uspešno pljačkao i odolevao orkanima i olujama, morskim nemanima i neprijateljima. Poželela je da mu bude žena i da zajedno sa svoja dva broda otplove do jedne luke, zaštićene i sigurne gde bi bilo mesta za samo ta dva broda. Crni gusar je mnogo cenio i divio se Morani, ali nije joj verovao. Kako da veruje gusarima na moru? I sam je bio morski razbojnik.

Često su se sretali na moru, ona i on. Ponekad bi razmenili plen, ponekad pomagali jedno drugom prilikom bitke, nekad su u borbi naletali jedno na drugo, ali bi se ubrzo mirili, shvatajući da su potrebni jedno drugom. Ona je bila moćna i nepredvidiva, on isti takav. Život ih je napravio i isklesao po istom kalupu. Nisu imali poverenja, nisu se usudili da zajedno presaberu plen, ona bi mogla da nasrne na njega i da mu otme sve što ima, a on na nju isto tako. Plen je valjalo odneti nekuda na sigurno, ali kuda?

Nastavila je da živi kako je i navikla. Na svom brodu, nezavisna, otporna i cenjena. Toliko su je cenili, da su mnogi hteli da otplove zajedno sa njom i bace sidro u nekoj mirnoj uvali. Neki su želeli samo da se ukrcaju na njen brod, i da plove zajedno sa njom, da zajedno vrše morska razbojništva. Ona je tražila samo njega, crnog gusara koji je plovio i nije bacao sidro.

Htela je da baci svoje sidro, sad kad već ima dovoljno blaga. Želela je zaštićen život sa svojim crnim gusarom ali on je i dalje plovio i otimao i nije pristajao. Iznova i iznova bi se susretali na morskoj pučini, razmenjivali plen i pomagali jedno drugome, a onda se opet gubili iz vida i tražili po svetu.

Ploveći jednom tik uz obalu, opazila je poznat brod svog crnog gusara i njega na palubi. Mahao joj je, zvao je da navrati, hvalio se svojim pristaništem. Želeo je da dođe kod njega, u njegovu uvalu. Ali, avaj, u toj uvali je bilo mesta samo za jedan brod. Njegov. Morana nije želela da napušta svoj brod, a nije mogla ni da ga usidri. Zaplovila je punim jedrima prema otvorenom moru, u potrazi za lukom gde će moći da se usidri, u potrazi za tom uvalom u kojoj ima mesta za još jedan pristanak.

2 comments:

Стефан Јањић је рекао...

Пре но што те похвалим за причу, морам да похвалим и нови дизајн који је апсолутно у складу са именом блога :) Прича је врло једноставно написана и врло интересантна јер говори о гусарима, али на женски начин. Гусари су за мене увек били симбол за авантуризам и симбол за рум, такође, чији мирис обожавам!

Džunglica је рекао...

Hvala Stefane, gusari su moja opsesija. Priča dotiče neke segmente koji se tiču svih nas...Dizajn sam dugo sam tražila i našla. Drago mi je da ti se dopada. A što se tiče ruma, živeli!

Постави коментар

LinkWithin

Related Posts Plugin for Blogger