26.5.10

Marfi, da ti sve po spisku...!











Ko je bio Marfi? Edvard Marfi, Amerikanac baksuz. Posle njegovog baksuzluka i negativnosti, svet više nikada neće biti isti. Prvo se sprdao sa kolegama, kako oni ništa ne umeju da urade i da sve uvek pođe naopako, onda su se kolege sprdale s njim, kako on celu stvar još u njenom začetku izbaksuzira. Neko je, potom, došao na ideju da čitavu stvar lepo komercijalizuje i tako zaradi neku kintu. I, ispostavilo se da ljudi veruju u ta drobljenja i još se ponašaju u skladu s njima. Pa, ljudi moji... Osnovno načelo Marfijevog baljezganja jeste: "Sve što može poći naopako, poći će." Posle njega su uvođeni baksuzi u raznim sferama: u ljubavi, u nauci, u poslovanju, u ovom, u onom, u baba Jokinoj...

Za sve postoji objašnjenje, a to objašnjenje nije Marfi baksuz.

Ustali ste na levu nogu. Strašno! Ako vam je krevet s vaše desne strane okrenut zidu, naravno da ćete ustati na levu. I sve što se toga dana desi jeste puka slučajnost. Da proverimo?

Spremate važan referat. Iskreno, kada ste počeli? Ako ste kampanjac, dan pre, eventualno 2-3 dana pre. Dobro, uspeli ste, sve ste sredili. Još samo ovo. Ček, da li ste jeli, pili, spavali dovoljno? Ne. Trčite da kopirate sve te stvari i primerke, napravite folije. Šta se dešava? Ne koristite baš često štampače i kopir aparate, treba vam uputstvo za rukovanje. Zovete pomoć. Hm, nikoga. Kako idu folije? Koga da pozovem? U jednom nema papira, u drugom fale folije, treći nešto kenja, četvrti se zaglavio, peti nema farbe...Joooj, još pola sata, treba najmanje 10 kopija, od po 3 lista, folije, gde da nađem nekoga ko se razume? Idete, trčite ko muva bez glave, doručak preskočili, niste ni kafu popili, sve već psujete, svet se urotio protiv vas, spominjete američku baksuščinu i njegove brljave zakone. Sada vam ne treba to, trk u kopirnicu, dajte nekom ko se razume. Kopirajte. Sve je tu. Uh! Odahnuli. Sad može kafa. Nema vremena za nju, a u p.

Šta se desilo? Svaljivali ste sopstvenu krivicu na nekoga koji je takođe svoju sopstevnu krivicu svaljivao na nekog drugoga. Da se razumemo, da ste nedelju dana pre krenuli sve da obavljate, da niste čekali zadnji čas, verujem da se Marfija ne biste ni setili. Čudo jedno, kako su ljudi u stanju da svaljuju sopstvenu krivicu i odgovornost na druge, u ovom slučaju na Marfija univerzalnog baksuza.


23.5.10

Priroda i njene računice











Da li ste se ikada pitali zašto je matematika prirodna nauka? Pa, prosto jer se bazira na prirodnim zakonima. Ne, nisu stari matematičari bili toliki genijalci, priroda je genijalna sama po sebi. Čovek je svemu dao neku vrstu formalnog iskaza za sve što se dešava u prirodi. On je od toga stvorio nauku koja formulama objašnjava zakone u prirodi.

Upoznaću vas sa jednom specifičnom vrstom povrća, koja predstavlja zagonetku biolozima koji uvek iznova pokušavaju da objasne zašto neke biljke rastu na neki određeni način, kao da su u sebi memorisale jedan algoritam koji prate i ne sme da se desi da zaborave deo, jer bi onda čitav sklad bio poremećen i završio u nekom haosu.

Ova biljka je samo jedna od onih, kod kojih na prvi pogled vidimo savršenstvo. To je jedna vrsta karfiola. Nazvana je Romanesco jer je uzgajana u blizini Rima. Zašto je ova biljka specifična? Koliko smo puta možda prošli pored neke biljke, ne znajući da ona predstavlja zagonetku, čudo prirode, čistu matematiku i logiku?

Gledajući je, možete da pomislite da se nalazite na nekoj drugoj planeti ili da ste na morskom dnu, prekrivenom nekim čudnim raslinjem. Zar bi mogli takvu biljku da skuvate i pojedete za ručak? Naravno, ova biljka nalazi se na trpezama i veoma je bogata vitaminom C, čak bogatija od svog brata po vrsti, običnog karfiola.

Šta je sada to, što ovoj biljci daruje epitet neobjašnjivog? Naime, ona tokom svog cvetanja memoriše svaki prethodni stepen svog postojanja i njega kopira na svaki sledeći. Zbunili ste se? Matematički pojednostavljeno: 0, 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34, 55, 89... Svaki sledeći broj je zbir prethodna dva. Ako bi to pokušali grafički predstaviti, dobili bismo spiralu, a u 3D dimenziji bio bi to puž, kaktus, suncokret, neke vrste školjki...

Takođe, ova čudesna biljka, u fazi svoga cvetanja, klonira samu sebe do konačnog proizvoda. Hm, opet ste se zbunili? Ona cvetanjem gradi prelepe piramidalne oblike i na kraju cela biljka je slika i prilika tog malog oblika. Ovakav način kloniranja, tj. gradnje ili razmonožavanja nije redak u prirodi. Nalazimo ga kod snežnih pahuljica, drveća, paprati, kaktusa, DNK i krvnih sudova i još mnoštvo drugih prirodnih pojava i oblika.

Romanesco je dvojako divan, jer sadrži Fibonačijev niz i fraktalnu strukturu. Opet se javlja pitanje: Zbog čega je biljka izabrala ove dve prirodne pojave, kao osnovu njenog postojanja? Mnogi naučnici su bubali glavu, da bi došli do tog odgovora. Najlogičniji odgovor od svega bi bio: nagon za samoodržanjem. Odgovor kojeg treba da tražimo samo u prirodi i kojeg možemo da nađemo samo tamo. To je borba za život. Opstanak.



20.5.10

Predavanje o botanici











Koliko ima situacija u životu kada ne znamo kako da odreagujemo ili kada smo zbunjeni? More jedno. Uglavnom se te situacije dešavaju kada smo zaljubljeni, kada predmet naše želje stoji pored nas i tada dobijemo onu lepu rumenu boju obraza koje se stidimo, ali koja je lepša nego ona boja kamena koji stoji nepomičan i cool u svojoj neosetljivosti. Naravno, toga smo svesni kada izađemo malo iz svoje ljušturice i posmatramo svet nekim drugim očima, očima srca. Tek onda vidimo boje oko sebe i one stvari koje su nam juče bile cool i nedodirljive danas nam se čine sive i bezbojne. Tada učimo da cenimo raznolikost i lepotu osećanja, i oni mali nestašluci, male neprijatnosti nam se čine tako simpatične a pre svega ljudske.

Pozvao ju je na mobilni to veče. Taman se vratila iz kupatila, sveža, mirišljava, okupana. Videla je propušten poziv. Od njega. Njega koji ju je ono veče tešio i kupio cheesburger da pokaže da mu je stalo i da saoseća sa njom. Jedna tašna, jedan telefon, manje više, ali ipak nije dozvolio da se oseća bedno i pokradeno i kao da je ceo svet protiv nje. On je bio tu, pokraj nje, na nekom dalekom mestu, u nekoj drugoj dimenziji bili su skupa. Ali u tom momentu, on je bio tu, držeći dva cheesburgera u rukama.

Sela je na stolicu da se smiri malo, da smiri tu ludu, izdajničku mašinu što kuca i odaje je. Ne, ona ne sme sad da ga pozove, poslaće mu sms, možda je bolje tako, ne, glupo je, naposletku i on je nju nazvao. Sačekaće, nazvaće ga kasnije, za deset minuta. Prošlo je već dvadeset, dvadesetpet. Otkucava već trideseti minut i devedeseti otkucaj srca. Ah, ti brojevi, baš su uvrnuti, što je to toliko bitno? Pojačala je muziku, neka elektronika, u beatu je, ona je cool, sad će da ga nazove, muzika udara. Hm, kako će da priča s njim? Ne, ne može da ga nazove, dok je muzika u pozadini, previše je providno.

Telefon je zazvonio, rodila se nova nada. Nije Valentino, ali ima neke veze s nadom i telefonom. Glas s druge strane žice, njegov: "Hej, halo!" Ona, malo zbunjeno: "Ej, zvao si?" Hm, kakva glupa, konstatacija, naravno da je zvao, nije džep slučajno okrenuo broj, to se dešava jednom u milion slučajeva. Ne brini, pa nisi ti milioniti slučaj. On: " Da, pravim neku žurku, pa ako hoćeš dođi, svako će doneti nešto od alkohola, ali ako nemaš, nema veze, ima dovoljno." Ona:"Kojim povodom praviš žurku?" Jeste, da, mora da bude neki povod. Budalo, pozvao te, šta sad tu kenjaš, izvodiš teleakrobacije. On zbunjen: " Ma nije nikakav povod, mala žurkica, nekoliko ljudi, ništa posebno, dođi." Ona: "Paaa, evo ovako, ja ću tebe nazvati ako mislim da dođem, u svakom slučaju hvala ti što si me pozvao." Šta je ovo sad bilo, nisi normalna, što otežavaš dečku, zvaćeš ga ako budeš dolazila??? Svaka čast, osvojila si Nobelovu nagradu za glupost. On: " Ok, onda, kako hoćeš." Ton mu se spustio sa usplahirenog na razočaran. Ona primetivši to: "Vidimo se onda MOŽDA kasnije!" E, stvarno si debil, jesi, igraš praćke, natežeš i otpuštaš! Ali gađaš, i to dobro.

Spremila se, obukla neku novu kombinaciju, stavila malo "Trezora in Love" na vrat i uputila se. Naravno da ga je zvala: "Ej, dolazim, koji ono beše broj stana, a koji sprat?" Demencija, bila si već pet puta kod njega najmanje, šta ti bi da pitaš, baš si unikat. On: "A gde si ti?" Verovatno zamišlja da je sada negde u nekom mitskom gradu u prašumama Amazonije i da ne može da nađe put jer se izgubila a uskoro će mrak. Ona:" Još sam kod kuće, evo krećem."

Žurka, ko žurka, parada, pijanstva i kiča. Jedino nije bilo cure u belom. Stajao je on pitao šta će da pije. Odlučila se za pivo. "Ih pivo" rekao je. "Pij Kuba Libre, to i ja pijem. Evo napraviću ti." Zbunio se, ne znam da li je ona trebala da drži čašu i on njoj da sipa, ili je on trebao da drži čašu i ona da sipa. U svakom slučaju, videlo se iz aviona, zbunili su se oboje. Sva sreća, pa je bio polumrak. Inače? Šta? Nemoj biti smešna. Sve je to normalno, pa nisi gola ako si zbunjena. Hm, možda i jesi. Možda su zbunjeni ljudi goli ljudi, možda je gore biti zbunjen nego go, a možda su te dve stvari iste?

Žurka je bila u punom jeku, pilo se, igralo se. U jednom momentu pozvao ju je na stranu da joj nešto pokaže. "Pogledaj!" rekao je. Pogledala je u ćošak u kojem je stajala metar i po visoka stabljika. Neka biljka, svetlo zelene boje tananih listova i može se reći, dekorativna. "Jao!!! Ti gajiš to u stanu?" Približio joj se veoma blizu i već je osećala kako je obuzima lepa jeza. Stajali su nekoliko momenata priljubljeni i divili se biljčici. On je, verovatno nadajući se da se ona neće razočarati ili da ga neće shvatiti pogrešno i srozati lepo mišljenje o njemu, rekao: "Ma, zajebancija, a i lepa je dekorativna." U momentu, bila je svesna da joj izmiče. Osećala se čudno, što joj se više on približavao, osećala je da joj više izmiče. Ne, nije bio problem u ikebani, lepo bilje, bio je problem u njoj, u njemu. Bili su zbunjeni. Nije ih zbunila biljka, nju je zbunila njegova blizina, a njega njena. Bilo je nepodnošljivo, davila se, osećala je da nešto sada mora da preduzme inače će svi vojnici da otkriju njen položaj.

Vojnici su, umesto da idu u boj i da se bore, odlučili da se povuku. Ne bi to bio neki boj, možda to nije ni rat. Protiv koga se onda bore? Šta je to od čega beže? Ona je, sada već rešena da preda borbu, i izgubi rat, samim time što još nije ni počela da se bori, izjavila metalnim, ne kamenim glasom: " Lepo ti raste!" i " Vidim da zalivaš redovno!" i pokazala iznenađujuće interesovanje za botaniku. Tada, nije bila svesna, da su mali vojnici već odali sve njene položaje i izgubili rat. Neprijatelj se povukao. Hm, ko ono beše neprijatelj?

Nedugo zatim, kada su i poslednji gosti sa žurke otišli, obukla je svoj kaputić i krenula kući. Bila je svesna da je kukavički izgubila, bez ijednog ispaljenog metka. Uputila mu je pogled zahvalnosti što ju je pozvao, cvilećim glasom se oprostivši od njega: "Ćao, idem ja onda. Vidimo se" "Vidimo se." Odgovorio je. Kratko potom: "Samo ne znam kad." Njena vojska je opet bila spremna, oporavila se. "Ništa, ako hoćeš možemo da idemo na Drum and Bass, ima u petak." Videće još.

Rano ujutro, vraćajući se sa predavanja o botanici, shvatila je da kamen ne može da bude plodno tlo za gajenje biljaka. Biljka zahteva meku, zdravu zemlju, redovno zalivanje, brigu, pažnju i sunce, a pre svega ljubav.

17.5.10

Pseća bajka









Imala je sjajnu, crnu kovrdžavu dlaku, srebrno-beli kereći kez i kretala se zamahujući čas levim, čas desnim kukom. Taj hod je ličio na neku vrstu zavođenja i uspevala je u tome. Uskoro je čitava horda kazanova i don žuana, trčala ka njoj. Ali ona je volela samo njega. Samo njega i nikoga više. Niko mu nije bio ni prineti, iako je bilo i snažnijih, razvijenih, onih sa boljim genima, onih bolje i čistije rase. Ne, ona je izabrala njega i on je izabrao nju. Tu nema više šta da se doda. Ljubav je slepa kod očiju, ali srcem zato vidi kristalno jasno.

Ne bi ova priča bila nešto neobična, da on, izabranik njenog srca nije bio upola niži i upola manji od nje. Koliko je on bio mali, toliko je imao ogromno srce i ogromnu ljubav prema njoj, svima je umeo da iskezi svoje zube, da se izdere na svoj kereći jezik: - Milka je moja, ja je čuvam, ja je branim, volim je najviše na svetu. Odbijte svi! Svuda ju je pratio, svuda su i išli zajedno, bili su dva psa, on i ona, jedan par, jedan zalutali par, jedan par lutalica boema. Prolazili su kroz varošicu iz koje su potekli, sigurnim gazom, svi su ih znali, svi su ih gledali ali malo njih je umelo da ih pomazi i da im baci po koju kosku, neki ostatak od ručka, komad hleba. Ipak, bili su domaći, znali su i kome su mogli da se obrate, ko ih je dočekivao rado i rado im bacao hranu.

Došlo je doba kada su kerovi izlazili na igranke, svako sa svojim partnerom, pa tako i Milka. Mlada, poterna i zauzeta. Tu je bio on i kada je par meseci kasnije donela na svet devet malih, debelih, medvedastih potomaka. Trčala je, srećna što je postala majka, htela je svima da pokaže kako je, eto, i ona uspela da ostvari to. Uvukla se pod jednu betonsku terasu, nedugo zatim izašla sa svojim mezimcima. Pola je bilo crno i kovrdžavo kao i ona, pola kao njen, sada se slobodno može reći, bračni partner, mali kratkodlaki i oštrodlaki mešanac bez repa. Njen Brando. Marlon Brando.

Živeli su jedno vreme kao srećna pasja familija. On, sada desetostruki zaštitnik i čuvar familije, ona, sigurna i zaštićena, glavna. Kako to obično i biva, deca su se raselila, svako je uzeo i odneo po jedno šareno ili crno kuče, već su bili ojačali, majka im više nije trebala, a ni otac.

Prelepa pseća bajka nije imala srećan kraj. U stvari to nije bila bajka, bio je život, realan, surov, ali intenzivan. Ljubav, sreća, stradanje i smrt dva bića, jedno ogledalo ljudske bede i vandalizma. Dva metka, jedan za nju, jedan za njega, rastanak na zemlji i ponovni sastanak s druge strane.

16.5.10

Otisak dana

Svi mi imamo u svome okruženju nekog koji za svoje malo, sjebano i potišteno "Ja" radi kao zaposleni u Srbiji u nekoj prosečnoj firmi sa završenim visokim obrazovanjem, naravno sa ispodprosečnom platom i uz prekovremeni rad. I taj neko, sticajem okolnosti, živi pod istim krovom sa vama, cimer. To je osoba koja će da vam kontrira u svakoj mogućoj situaciji, jer jedino tako može da brani svoj mali, sjebani, potišteni i ništavni ego. Ko da su ga drilovali u vojsci, tako se ponaša. Aman čoveče, oladi malo, mene si našao, kretenu. On će da vam kaže da niste u pravu, čak i kada sam zna da jeste, ali on mora, mora. On se tako bori sa sobom, ne sa vama. Pusti ga, ajde.

Situacija 1

Otvaram konzervu tunjevine, dodajem još maslinovog ulja u tanjir, da bude lepše i sočnije. On se javlja: - Je 'l znaš ti da tuna izumire?(na nekom kurčevom kongresu su izjavili neki naučnici) Ja (već iznervirano): - Da, i šta ja imam s tim, što pojedem konzervu tunjevine u mesec dana?! On (brani svoj stav): - Eee, kad bi svi tako mislili, više ne bi bilo tune u moru. Ja (već mi je muka): - I šta sad? A je l' znaš ti koliko se svinja, ćurki, kokoški i ostalih životinja eksploatiše? On (brani se ko da ga je roj pčela napao): - Da, ali to je drugo, oni se uzgajaju, tuna se hvata u moru! Ja (puca mi nešto što nemam, otvaram frižider, uzimam senf i cedim pored tune) On se javlja: - Jedeš tunu sa senfom? Ja (već mi je prikurčilo, razmišljam da mu iscedim ceo onaj Thomy na facu i zalepim na zid): - Da, nisi ni probao, ne znaš šta propuštaš. On cokće...

Situacija 2

Prolilo se nebo, pada ko da je bog najavio potop, evo sad, u ovoj nedelji, ovog momenta. Ulazim u stan, mokra, očekujem solidarnost zbog buđavštine od vremena u ovoj buđavštini od zemlje, jebemumater, pa ne može da sastavi četiri dana sunca, pa da jebe rak raka. Ja (bunim se): - Kakva šugavština od vremena, aj reci? On (napadnut nevidljivim silama s Marsa): - Pa šta oćeš, bilo je sunčano skoro ceo vikend?! Mora malo da pada kiša. Ja (kontam, nije valjda mu ne smeta što pada već mesec dana, govno jedno): - Tebi ne smeta? Evo na primer, ja bih baš lepo sada sunčala se, sedeći pored jezera ili uživala u čarima lepog vremena sa društvom, negde uz roštilj i piće... On: - Pa ti nikad nisi zadovoljna. Ja (u sebi: Marš debilu jedan!)

Situacija 3

Izvlačim ga napolje, držeći ga za kragnu, kiša pada, grmi, seva. Vezujem ga za drvo, vadim tubu Thomy-ja i mažem mu po faci: Jebale te tunjevine i senf i to sranje što stalno jedeš, presovano meso, svinjo jedna, švabovu jedan, i jebo te sav taj sterilan život što vodiš, i tvoja vožnja jebenog bicikla po par sati, tvoje jebeno biciklističko odelo i stav te jebo, i što ne ideš na žurke ko svi ostali normalni studenti, asocijalcu jedan, gadiš mi se i što držiš hleb u sobi i marmeladu, domaću od domaćih jagoda, govno jedno, stoko jedna sociopatska! I jebo te tvoj Open Office što je bolji od mog Worda i Linux te jebo! Mrš!

Glasajte za otisak dana! Odo sad da operem ruke.


8.5.10

Nije on za tebe ženo

Koliko snovi umeju da budu oslobađajući to je nešto neviđeno. Isto, koliko čovek može sa svima da se identifikuje je fenomen. Ona je osoba puna života, mlada i lepa, pametna i zaljubljena, ne, tačnije, zaljubljena u svoju veliku neostvarenu ljubav, moju ljubav. Patnja i jedan paćenik je ono što povezuje nas dve nekim nevidljivim neuronima. Ja osećam što ona oseća i ona oseća što ja osećam, to se oseća. San postoji da bi se raznorazni kognitivni procesi razjasnili, problemi rešili, i sve to na nekom nesvesnom nivou. Sve što se dešava ili se dešavalo, svaka reakcija koja se dogodila ili je bila ugušena i sprečena, svi strahovi, sve sumnje, unutrašnji dijalozi, monolozi sve će to da bude tema a ponekad i brzo razrešenje problema u roku od možda nekih sat vremena sna, a možda ne ni toliko.

U jednom klubu, u irealnom životu, upoznajem svoju suparnicu, sestru po muci. Znam da je to ona, videla sam joj sliku. Prilazi, upoznaje se: "Ja sam Ana." Da li ona zna moje ime? Pitam se. Zna ona mnogo više. Naslućujem. "Ovaj znaš..." Ja nastavljam priču, to jest započinjem. "Znam." Dodaje ona zatim. Vidim da zna. Ima neke planove s njim. "Zvaću ga na rođendan. Možda se promenio." Nastavlja ona. "Možda sam ja njegova jedina ljubav, možda je samo mene čekao, možda, možda..." Suze su joj se pojavile u očima. "On je taj koji se javlja kad on hoće?" Pitam je. "On prekine kontakt pa se javi posle nekoliko meseci ili u boljem slučaju nedelja da se potvrdi kao muškarac? Da li stvarno misliš da bi se on brinuo o tebi i detetu kada bi se udala za njega?Zar ne vidiš da je on jedno veliko dete kome samo treba pažnja? On ti jede dušu i uzima energiju. On je egoista. Veruj mi, sve sam ja to s njim prošla. Ne postoji velika ljubav ni za koga. Svaka neostvarena ljubav je najveća ljubav. Jednom sam i ja mislila da bi bio dobar za mene, da me razume, da se razumemo i bez reči. I jeste sve je to istina, ali, naposletku, šta imaš od toga da te neko razume? To ti ne pomaže u životu, razumevanje nije isto što i konkretno delo, nešto što neko učini za tebe. Šta ja imam od toga što ja znam kad je on ljut i zašto je ljut i kad je povređen i zašto je povređen, kad ću ja uvek igrati svoju igru a on svoju. I opet se razumemo. I nemamo ništa od toga." Pogledala me je očima punih razumevanja, pronašla je sebe u meni. "U pravu si, hajde da budemo dobre drugarice, jako želim da te upoznam a ne samo da se identifikujem s tobom." "Hajde!" Odgovorila sam.

San je mnogo moćan instrument za razumevanje procesa koji nama nisu baš jasni dok smo budni. Interpretacija ovog sna bi bila razgovor sa samim sobom u obliku jednog dijaloga sa drugom osobom. Dva bića u jednom "I am" and "I wanna be". I wanna be happy. I jesam, na putu ka upoznavanju sebe, ne kroz identifikaciju s drugima. Hvala ti snu.

LinkWithin

Related Posts Plugin for Blogger