23.4.12

Oda Bolesti

To je Srbija. To su izbori 2012. Valja preteći konkurenciju, valja i da ovi "žuti" ostanu na vlasti. Izvinjavam se čitalačkoj publici, ali autorka je pristrasna, kako ne bi, kad su izbacili savršenstvo političkog marketinga, spot, tekst pesme, intonaciju, i sve to praćeno orgazmičnim uzvicima negde kod "Šekspira". 

Kapiram ja da ovi "prozapadnjaci" svršavaju na Šekspira. Eto, verovatno je i pevačica doživljavala vrhunac dok je čitala "Hamleta". Mada, da se ja pitam, ja bih svršila negde kod kajmaka, rakije i šljiva - bio bi to trostruki orgazam i bio bi pro-srpski. Dakle, totalno su dispozicionirali orgazam. Veliki propust.

Onda, kako, bre, nisu pomenuli PRASE??? Ili još bolje - PRAGNJE? A, AJVAR? Gde je ajvar što se sprema danima, dok cela Srbija miriše na paprike?

Big Ben su pomenuli, a Hram Svetog Save, a Studenicu, a Ravanicu, a Žiču?? Berlin, Novi Sad, Beograd, Bajaga? Bajaga i Stonsi su gradovi koji se nalaze, moliću lepo, na kojim geografskim podeocima? Pa, autor pesme kao da nikad nije igrao "zanimljive geografije". Sledeći put kad budem igrala to, grad na B - Bajaga, na S - Stonsi. Pa kom obojci, kom martinke.

Zatim dolazi naša čuvena teniska ekipa. A gde je Zimonjić? Tipsarević? Oni kao nisu bitni za srpski tenis? Zaboravila sam da pomenem da je Tadić bio na sa'rani Noletovom dedi. Svaka čast. Sigurna sam da bi i britanska kraljica o'šla na sa'ranu Marejovom dedi, ipak je on zaslužan za mark.. uspeh tenisera. U svakom slučaju, eto našeg BoTe par dana kasnije, čilog i vilog na Beogradskom maratonu. U zdravom telu - zdrav duh. Ili kako beše na latinskom "Mens sana in corpore sano". Ma što ne ide da okopava kukuruz onim seljacima što nemaju goriva za traktor? Onda bi imao i ten i duh. Ali to je već agrarna politika, u nju ne pačam.

Poslednji deo pesmice odnosi se na fudbal. Najvažniju sporednu stvar na svetu - kažu neki. Nego nije mi jasna jedna stvar. Nabrojali Bajern, Inter, Čelzi,  Real, a nisu Zvezdu i Partizan? ALO!?!? Pa šta je s mozgom? Kad će vam oprostiti navijači Partizana i Zvezde? Nikad! Ima da vam polupaju čitav Youtube i da se slože u komentarima. A onda će biti smak sveta. Ili je već počeo? Bem' ga, smak Srbije već jeste. 


Oda radosti - demokratska omladina Prokuplje - poslušati i pogledati ->>>OVDE 


PARIZ, LONDON, MADRID, BIG BEN, BERLIN, RAŠKA, NOVI SAD BAJAGA, BEOGRAD, STONSI, BUDIMPEŠTA, DUNAV, PRAG, NOLE, ANA, JECA, ANDRIĆ, TESLA, NJEGOŠ, HILANDAR KAJMAK, DRINA, SAVA, DALI RIM... ŠEKSPIR, RAKIJA PUPIN, BERGMAN, MOLIJER ŠUMADIJA, ŠAMPANJAC ŠLJIVE, VARDAR, BARSELONA, KARNEVAL, VENECIJA, PREVER, BOVI, RAJNA, SENA, FRUŠKA GORA, AVALA BAJERN, INTER, ČELZI, REAL, BETOVEN... S R B I J A 

by Blentoven

16.4.12

Ne, dete, nije te donela roda, niti su te našli u kupusu!

Na ovom blogu ima svakakvih tema. Nije čudo, imam svakakva interesovanja, i obično pišem o onome što me "dotakne" na neki način. Pre neko veče, naleteh na neki klipić na netu: Seksualno obrazovanje za decu u Belgiji. I pročabrljam da vidim o čemu se radi, jer sam ugledala neku kreaturu koja treba da predstavlja Gos'n Njega, kome, ovom prilikom, nećemo spominjati ime jer je to "sramotno" i "đavolja rabota". 

U svakom slučaju, u daljem tekstu - zvaćemo ga - "Šampinjon", se razbaškarao preko neke livade, veseo i razdragan i odlučio na nekom proplanku punom Belih Rada da iždžara sebi. Ono što je mene prenerazilo jeste što Šampinjon ima ljudsku glavu i kikoće se kao da ga muče sredjnevekovnim metodama lizanjem soli sa tabana. Dakle, sav je u happy fazonu dok skakuće gore-dole-levo-desno-bre po livadi, pritom igrajući "žmurke" uz pomoć svoje "šubarice". U jednom trenutku više ne može da izdrži i bukvalno "pršti" od sreće otelovljavajući trenutak blaženstva. Nakon ove slikovite scene Šampinjon pada kao pokošen i pretvara se u Šampinjon-juniora.

Razmislila sam na momenat. Da li može biti toliko teško i komplikovano objasniti deci seksualnost? Mislim, ja još nisam majka, pa možda ne mogu da zamislim koliko je "jezivo" i "sramotno" to rasvetljavanje pojma, ali ovakve scene te nateraju da se zapitaš. 

Znam po sebi, deca su užasno radoznala i ona će sve da pitaju ako im nije jasno. Tako se sećam, jednom prilikom sam pitala roditelje sa nepunih 11 godina: "Šta je to orgazam? I zašto se nekad kaže orgazam - nekad organizam?" Mislite da sam dobila odgovor? Ne. Nekako sam osećala da je to neki "tabu" i bolje da idem da perem sudove i radim domaći nego što pitam te "sramote". 

I sad zamišljam sebe u toj situaciji. Dođe klinac iz škole i pita: "Mama, mama, šta je to seks?" I ja, kao neki debil odgovaram: "Šta si rekao? Keks? A, keks, sine to ti je..." kao u onoj urnebesnoj sceni sa Čkaljom. Ili me pita: "Kako nastaju deca?" I kako da mu odgovorim? "Znaš sine, donela te roda." ili "Našli te u kupusu" Dete nije glupo. Što god da mu kažem, a da nije ono što treba da bude, stvara neki mali jaz nepoverenja između nas, koje će dete da iskoristi kao "kredit" za ono o čemu njemu bude "neugodno" da priča. Bar, ja tako mislim. 

Pobogu, šta mu reći, a ne slagati ga? I zašto, uopšte, razmišljam o tome-kako? Zar nije prirodna stvar objasniti mu sve bez uvijanja? Čemu uopšte tabuiziranja? Eto, dete je samo pitalo. Ne mora da znači da će on sad odmah da "prisloni" neku Maricu preko plota. To će, ionako, uraditi kad dođe vreme.

Pustiti mu gore-linkovani imbecilni video da se obrazuje sam? Ma, da li će ukapirati? Može, eventualno da pita: "Je l' ova pečurka otrovna?" 

Da se napravim pametna, rekla bih mu kako stoje stvari i još ga odvela u knjižaru i kupila mu knjigu za decu u kojoj je objašnjeno sve. Nek' čita, nek' se obrazuje i šta mu nije jasno - nek' pita. Iako se desi da propusti nešto, nadoknadiće kad za to dođe vreme, ali jedno neće propustiti - poverenje.

11.4.12

Majstorice, matica i šrafovi

Juče poslepodne dogovorim se sa drugaricom da popijemo kafu, našu tursku čemerušu, te da se išćakulamo, gledamo u šolju i zabodemo po želju. Ženske priče i ostatak. Klasika. I kaže ona: "Ajd' naleti ti do mene bajsom, lakše ćeš." -"Ajd', odgovorim ja, spremim se, sednem na svoju novu Gudereit aždajicu i šibaj uz brdo.

Došla, parkirala svoju alu na uličicu, odmah je vezala da mi neko ne bi došao na ideju da je ukrade, ehm, tri metra od mene, ali šta je sigurno - sigurno je.

Zasele, kafa skuvana. Izlilo se malo na tanjirić, ali neka, imaćemo lepe muževe. Videla sam joj nešto za pola meseca, ona meni belu trojku i tako neki lepi glas iz daleka. Dosta smo gledale. Bodi želju. Zabole. "E, lepa ti je želja, ostvariće ti se." -"Hvala, baš lepo, i tebi će."

Ponestalo nam malo ženskih tema. Elem, pogled nam padne na mog vezanog roza Guderajta. Inače, ponos i dika za 10 evra. Reko: "E, o tome sam ti pričala, idemo prijatelj i ja jedno jutro na otpad, i kupimo biciklicu za 10 evra. Džaba, bre. A sve mu radi. Čak i svetla. Doduše, zbog tog dinama me zaustavljaju ljudi i pitaju šta rkće tako. Ljudi, dinamo na zadnjem točku. 'Bem ga, kao da vozim friziranog juga sa probušenim auspuhom. Samo ima caka. Ne radi mu levi menjač. Lanac mu stoji na najmanjoj glavi od ove velike glave lančanika. I može on da menja, mogu i ja da vozim, ali nekako je to sporo. Kapiram da treba da se zategne nešto". Mislim, ja znam baš.

Kaže drugarica: "Ej, ma popravljala sam ja bajs zilion puta, kontam se u to." -"Odlično, pa ajd' pogledaj ga." kažem ja.

Uzme ona  ključeve, šrafciger i opiči po šrafovima. Pogleda levi menjač i kaže: "Jao, pa fali ti ovde ručica."  Ja zabezeknuta, pa kako to nisam primetila. Mislim to je samo ručica levog menjača, Ček' šta je to menjač? Šta je ručica menjača? Znam samo da je marke Šimano. I da tu desni služi za menjanje, levi, nemam pojma. Za nešto. I predloži drugarica: "Vidi, sad ćemo da promenimo lanac na srednju veliku glavu, da ti bude udobnije da voziš po gradu." Valjda je mislila u drugu brzinu, ja i dalje tehnički retard. "Pa, ajde, menjaj onda." -kažem ja.

I uzme da odvrće desni menjač, i sad ćemo da prebacimu tu skalameriju sa desnog na levi, odnosno, tako da prebacimo lanac na tu drugu glavudžu. Odvrnule mi ribe desni i levi menjač i skontamo kako levi nije isti kao desni, još je nekako i faličan, fali mu ta ručica. I u "ne bi ja tu ništa diro" fazonu. Ostavimo levi da se odmara. 

Vraćaj sve nazad na desni, a nismo upamtile redosled. Zapravo, nije ona, a ja se na nju oslonila, to jest, rodila sam slona... I sad, ima tu ta neka žičica, koja mora da "na'vata" nešto, verovatno, da se okreće slobodno ta ručica menjača, odnosno, menjač. Slaži prvo tu žičicu, posle neki ležaj, tanjirić, tacna, nemam pojma kako se to zove, posle tacne ručicu, posle ručice - maticu. Maticu smo uglavljivale sat vremena. I nikako. Neki matorci prolaze ulicom, guraju neke kontejnere, ali da naleti neki biciklista - ma, nema šanse.

Mučile se tu sa maticom, pobelele već i doseti se ona: "Ajde da okrenemo bajs naopačke, pa sa gravitacijom lakše ćemo da nabijemo maticu." Okrenemo Guderajta i navali na maticu. Opet ista procedura: Žičica koja "navaća",  ležaj - tacna-tanjirić, ručica, matica ne ulazi, pa ne ulazi, krivi se, ne da se zavrnuti. Sat vremena zavrćemo k'o pomahnitale izenu maticu. Malo ona, malo ja, nabijamo maticu na ono šta štrči, šraf, valjda. 

I nabadaj, navrći, pravi drugi raspored "delova". I ništa. Napolju već počelo da se smrkava, nama pomoći nema. I njoj sine lampica: "Pa, treba da navrćemo maticu u drugom smeru, pošto je bicikla naopačke." -"Eureka!!!" Vrtimo u smeru suprotnom od kazaljke na satu, kad ono, gle čuda u slamenom šeširu - ulazi matica bez problema. 

Srećna kao mali majmun, odnosno, majmunica, kažem: "Aj' ti to zavrti, zategni, pa da se razilazimo, mrak je već." 

Ona počela entuzijastično da zavrće, kad ono, paaaauuhh, polomi se šraf, ostao zajedno sa maticom i nekim klinčićem - nekom malom međumaticom u onom alatu sa rupama za zavrtanje matica. Desio nam se majstorski peh, stručno žargonisano.

Ali, ne odustajemo mi. Izeš maticu, daj da namestimo žičicu, tanjirić, ručicu i nabijemo šrafove i to je to. Bog da nas vidi. Kaže ona: "Aj' ti ovaj mali zavrći, ti umeš sa malima imaš tanje prste." A ona će veliki, pošto ima deblje prste. Bez komentara.

I zavrnemo mi te šrafove, ona natakne veći, ja, siroče, manji. (Ko ovde ima pokvarenu maštu, imam i ja, nije problem). Elem, nek' samo drži, dovešću već nekako bajs do kuće, pa kod majstora drugi dan.

Podigle bajsić na točkove. Da isprobam da vidim da li mogu da vozim. Ono neće pedale da se okreću. PA, ŽIVOTE, što me vozaš toliko? Stojim na bajsici nasred puta, cerekam se celokupnoj situaciji i kontam kako da doletim do kuće sad. A, nemam mesečnu za bus.

Reko: "Idem ja, pa guraću ga, šta sad?". Kaže drugarica: "Pa, sorry, stvarno, bilo je iz najbolje namere." i uzme da petlja oko ručice, kaže: "Pa, kako neće pedale, nismo ništa valjda promenile?" Ne znam ja ništa tu. Ona povuče ručicu desnog menjača i paaaaaaaaaaaaaaaf, sve se raspalo i poispadalo u miljardu delova. Odakle svi ti delovi se sad odjednom stvoriše? Pitam se ja, a pita se i ona.

Skupljaj to sve u neku salvetu, delove u džep i begaj, mrak se uveliko spustio. Kad, vidi čuda, pedale se OKREĆU. Opet hepi, najašim na svog ranjenog zmaja i u nekoj međubrzini odšegeljam kući, dok su ulične svetiljke pravile senku točkovima mog Gudija...

4.4.12

Kontrapercepcija


















-I, šta kažeš? Ti si protiv kontracepcijskih pilula?
-Apsolutno. I za to imam milion razloga.
-Aha, navedi nekoliko.
-Prvo, što to nije prirodno, drugo što sprečava ovulaciju koja je prirodan proces kod žena, treće što ti utiče na mozak, četvrto na apetit, peto utiče i na izbor partnera, šesto.. da nastavim?
-Ček', kako utiče na izbor partnera?
-Pa, lepo. Žene koje uzimaju pilule su veštački hormonski promenjene i izabraće one partnere koji u tom momentu odgovaraju njihovom hormonalnom stanju.
-Hm, pa zanimljivo, nisam to znao.
-Zar nije logično? Uostalom, znam o čemu pričam. Probala sam i ja to sranje da uzimam, mesec-dva. I osetila sve odvratne propratne pojave. Ono, jes' siguran seks, ali siguran 100 posto. Uopšte, ali uopšte nisam imala volju ni želju, da ne pričam koliko bih pečenu piletinu uvek rado zamenila za seks sa partnerom. Ma, ne samo pile, sve.
-Šta? Pojačavaju apetit?
-Itekako, pa samo sam jela. I nekako, svaka dlaka ti smeta. Razdražljiv si, plačeš bez razloga, sa razlogom, ja nisam više bila ja, a libido NULA.
-Pa, kako? Mislim da si ti ekstreman slučaj. Moja devojka uvek ima želju za seksom. Hoho.
-A, je li tvoja devojka probala da se skine s pilulica?
-Pa, nije još. Ne planiramo porodicu.
-Ali, kapiraj, kad dođe to vreme da se ona skine s pilulica, zar ne misliš da se kod nje neće nešto promeniti u vezi tebe i njenog libida? Jer, napokon će imati svoju ovulaciju. A žene tokom ovulacije biraju muževnije primerke.
-'Oćeš da kažeš da sad nisam dovoljno muževan i zato je ona sa mnom?
-Ne, nisam to rekla. Desiće se neke promene kod nje, verovao ili ne. Mislim da nije normalno da devojčice čim se ispile i polno sazriju počnu da koriste pilule. I to se onda još stalno potencira. I niko ne gleda da li je to i kako štetno, a uključi samo razum i logiku, i shvatićeš da itekako šteti. Pa, alo, ljudi se razvode, jer nakon nekog vremena više ne mogu da se podnesu, jer nakon "skidanja" nisu "hormonalno" kompatibilni.
-Ali, ja sam odlučio kad uđem u brak da se sterilišem.
-Da se šta???
-Sterilišem.
-Ček' nisam dobro čula. Zašto bi se dobrovoljno sterilisao?
-Mislim, kad budem imao dece, pa posle toga da mogu da prskam bez straha da ona zakevi. A, ona da ne bude dodatno opterećena hormonima i spiralama i čudima.
-Ne znam kuda ovaj razgovor vodi. Pa, čoveče, kako razmišljaš? Jebemu, bre, je l' tebi važnije da prskaš bez bojazni da će ona da zatrudni od saznanja da si jalov posle toga??? Ajde, reci mi, molim te.
-Pod uslovom, naravno, da već imamo dece.
-A, šta, ako se desi da te žena prevari ili da nakon godina shvatite da niste jedno za drugo? I tako jalov ćeš da hodaš svetom i da zasnuješ porodicu s drugom ženom?
-Mislim da preteruješ.
-I naposletku, kako će ta žena da gleda na tebe, tvoja, zbog koje si se sterlisao? Zar se ne pitaš?
-Pa kako, biće srećna.
-Blago njoj. Ja vas ne razumem. Otklonićeš ono što te čini muškarcem, zar nije to pičkasto? Ma, nemoj samo da budeš odgovoran. To je, između ostalog, jedan segment koji čini pravog muškarca. Nema oplođavanja, ali ima karanja do besvesti. Kako površno. Sad sam se iznervirala. Jako. Ne mogu da verujem da tako razmišljaš.
-Ej, nemoj da vređaš ti sa svojim konzervativnim balkanskim mačo sranjima.
-Nisam ja konzervativna. Samo želim da to bude "real thing" i prirodno. Kakvo sterilisanje, pičke materine? Pa ne mogu da zamislim muškarca koji bi namerno to sebi uradio, a da mu ja budem žena. Ma, alo, čoveče!?!?!?
-Smiri strasti. Dobro, drugačije razmišljamo. Nije razlog da se tako ožučiš.
-Ma, kako hoćeš. Tvoja stvar. Ja ti supu neću kuvati.
-Ček' sad si ti besna?
-Kažem tvoja stvar. Ali ne shvatam. Nebitno. Operiši se. Operiši se i od odgovornosti prema svojim postupcima.
-no comment
-...

LinkWithin

Related Posts Plugin for Blogger