27.7.11

Somalija: Ima li šta bitnije od ovoga?

Kada sam se rodila, bila sam mala kiflica, oko 3 kg teška i 52 cm dugačka. Pila sam mleko, majka mi je spremala kašice, drobila keksiće, pasirala povrće i meso, i eto me danas, što se kaže, zdrava i prava.

Imala sam prelepo detinjstvo, išla sam u vrtić, pa u predškolsku, a onda i u osnovnu školu u jednom prelepom primorskom mestu do jedne kobne godine kad je počeo prokleti rat i zauvek izbrisao taj bezbrižan sjaj u očima, ostavivši nesigurnost i strah zauzvrat.

Kad pogledam unazad, sve bih dala da se taj rat nikad nije desio i mogu slobodno reći da nikad nisam bila ni gladna ni žedna. Jer, to je najosnovnije. Ekstrem po kojem se ne meri standard života, već preživljavanja.

Listajući raznorazne sadržaje na netu, čovek klikne na neke linkove, a neki ga potresu toliko da bi mogao komotno da iščupa svoje sopstveno srce, zgazi ga i hoda po svetu kao zombi. Mrtav čovek, bez duše i srca, koji hoda.

Neki su to već, čini se, davnih dana uradili, i "ne misle globalno niti deluju lokalno" - samo su kreature naklonjene prežderavanjima, bludničenjima, perverzijama, ratovanjima, ubijanjima, i bahatostima.

Naime, danas, na tviteru, uz poslepodnevnu kaficu, na tajmlajnu osvanu tvit. Ima li šta bitnije od ovoga? Link na koji sam morala da kliknem, link kojeg ću pamtiti ceo život, i more suza izazvanih jezivim prizorom deteta na ivici gladi, koje sa svojih sedam meseci teži jedva 3.2 kg, tri puta manje nego što bi trebalo u normalnim uslovima.

Njegovo ime je Mihag Gedi Farah i on umire od gladi. U njegovoj zemlji se već dvadeset godina ratuje. Na licu mu se vidi očaj, strah i smrt. Dete je malo, ali ono izgleda kao onemoćali starac kome je vreme isteklo. I ovom mališi je vreme na izmaku. Njegova rebarca, upali obrazi i opšta psihofizička kondicija govore o tome. No, lekari mu i dalje daju šansu za oporavak. Zbog njegove majke, i njihove mirne savesti. Ko zna, možda...

Ovo nesrećno stvorenjce je iznureno i osušeno do nivoa neprepoznatljivosti, i zgražavanja, i kao takvo, prava je slika i prilika društva u kojem živimo. Psihopatsko konzumentsko društvo, čiji je osnovni cilj samo materijalno bogaćenje.

Koliko je takve dece još? 100? 200? 1000? 50 hiljada? 100 hiljada? 200 hiljada? Po zvaničnim informacijama Unicefa, blizu 2.3 miliona dece u regionu gladuje, i na putu su da dožive sudbinu Mihaga. Pa, kolika je to cifra???

Zastidela sam se, jako. Za svaki bačen komadić hleba i za sva prolivena mleka. Za sve države koje ratuju i proizvode oružja za masovna uništenja, za nepotrebne proizvode, nemilosrdna eksploatisanja prirodnih dobara. Za sve pohlepe ljudskog roda se stidim.

Dokle će jedni da gladuju da bi se drugi bogatili? Dokle ćemo biti slepi za prave vrednosti? Dokle ćemo hodati kao zombiji? Dokle ćemo da se prepiremo oko teritorija? Svi smo isti. Pripadamo istoj vrsti. Onoj koja sama sebe uništava. Onoj koja ne razmišlja o budućnosti svojih potomaka, jer smo sebični.

Ne postoji ništa vrednije od osmeha deteta sa srećnim detinjstvom. Ako mislimo da ima, neka nas sve kolektivno zbriše apokalipsa, jer bolje ne zaslužujemo.

Who's there?

18 comments:

Miloš Miladinović је рекао...

Pare,pare,pare,pare. Sve se danas svodi na novac, sve. U komunizu smo makar imali poštovanje prema sebi i prema drugima. Od kako je demokratija ušla na velika vrata kod nas, sve smo izgubili.

Ljudi se u suštini i ne razlikuju od životnja, jer poštuju pravilo ,,jačeg", bore se za teritoriju i itd. S tim što su ljudi i gori od životinja jer imaju vrlo razvijenu maštu o tome kako mogu povrediti drugo živo biće.
Sitni interesi kojima se vodi ljudcka populacija, lako može dovesti do opšte kataklizme, koja se već dešava u Africi dug niz godina i na koje zemlje ,,napredka i demokratije" gledaju blagonaklono. Jer kako kažu kapitalisti: ,,Ništa lično,sve je to biznis"!

etotako је рекао...

Mukica.
Ali stvarno da se raspadnes. Od tuge, ocaja i od cega god hoces.

Retka Zverka је рекао...

Za fotografije dece kojima smrt plazi iz očiju jedan fotograf je jedne godine dobio neku značajnu nagradu, na kojoj je bila prikazana na smrt onemoćala i izgladnela devojčica, savijena ka zemlji, a iza njenih leđa stoji lešinar i čeka svoju "porciju". Taj reporter je neposredno posle dobijanja te nagrade izvršio samoubistvo. Pretpostavljam da je doživeo totalnu katarzu pre nego što je sebi oduzeo život. Da li bilo ko od onih koji drže konce u rukama i manipulišu ovom planetom oduzeo sebi život? Nije. Jer, njih to ne pogađa. I ne treba da nas čudi, da je sada na ovoj planeti ovoliki jaz i disbalans između onih koji imaju sve i onih koji nemaju ništa. Jer, da bi makar jedan koji ima sve (preko svake naše nerealne zamisli), pomisli samo koliko treba da bude onih koji nemaju apsolutno ništa. Apokalipsa sada. Pa ispočetka.

Unknown је рекао...

Vec sam vise od nekoliko razlicitih clanaka procitala, a ovo je prvi da sam videla da je objavljen u Srbiji na ovu temu.
Na wordpress blogu (koji je na engl) sam vec pisala o tome koliko samo jedna kap ciste vode moze pomoci ovim ljudima, a nama nije dovoljno cista cesma sa slavine, moramo da je kupujemo.
Srce me zaboli svaki put kada vidim reklamu koja bi trebala da nam skrene paznju na to sta se desava van nasih 'savrseno-nesavrsenih' cetiri zida 'civilizacije'. Bas onako kako si ti opisala gore, iscupati i zgaziti.
Trebalo bi da smo homo-sapiensi humana bica, a ispade da smo veliko zlo i najsebicniji oblik zivota koji postoji na planeti Zemlji.
Imas jedan jako lep i istinit post ovde.

Exxx је рекао...

Ljudska civilizacija nikad bogatija, naprednija, razvijena a nikad većeg siromaštva, milioni umiru od gladi... strašno...

Анониман је рекао...

U jebem ti!

@4kristis је рекао...

Bila sam u situaciji da vlastitu decu spasavam sigurne smrti, dva puta. Taj osecaj nikada necu zaboraviti. Da li je uistinu potrebno da sve osetimo na svojoj kozi pa da razumemo ili konacno, mozemo postati ljudi trazeci ono iskonsko u sebi? Odlican tekst, hvala sto si reagovala.

Unknown је рекао...

"čovek klikne na neke linkove, a neki ga potresu toliko da bi mogao komotno da iščupa svoje sopstveno srce, zgazi ga i hoda po svetu kao zombi" - Ovim si me dotukla. Svaka čast.

Lilly... је рекао...

Ovo je strašno... Naježila sam se! I onda još kukamo da nemamo dosta i nikad nam ništa ne valja... Stvarno smo nezahvalni i žalosno je da nas prizori poput ovih uvijek iznova moraju osviješćivati...

Анониман је рекао...

bas tuga !!

Анониман је рекао...

Jeste, tuzno je.....ali to se desava svugdje, bez obzira na rat, ekonomiju, uslove zivota itd,itd.....Nedavno "kliknem" i ja na neki link i procitam " Mladi bracni par, osudjen na zatvor (neznam koliko godina) zbog smrti njihove sestomjesecne bebe. Uzrok smrti: glad ??? Dok su se "tata" i "mama" zabavljali u susjednom kaficu na kompjuterskim igricama njihova beba je ostajala sama u stanu a posto su ocigledno cijele dane provodili na igricama, beba je na kraju umrla. Da jos dodam da se "radnja" odvijala u Americi, gdje postoji organizacija VIK, koja daje besplatno hranu svoj djeci do uzrasta od 3 godine!!! Nisu objavili sliku nesretne djevojcice, a vjerovatno nije izgledala bolje od ove na slici. Jos da dodam da na svakoj kasi ( u prodavnici) u ovoj istoj drzavi, stoji konzerva gdje mozete ostaviti prilog za gladnu djecu - Amerike. Kazu da svako cetvrto dijete u Americi - gladuje. Istovremeno tvrde da je svako trece - predebelo ???? Prema tome, smirite "strasti" , covjecanstvo je takvo kakvo je, oduvjek je bilo, a udjelite ponekad koju "kintu" prosjacima......meni tad bude lakse.

Lodestar је рекао...

Nema nista bitnije. Samo sto ovo i nije neka novost...

Siniša је рекао...

Možemo reći da nam je žao, ali da smo nemoćni da bilo šta promijenimo, pa da mislimo da smo time napravili šta smo mogli. Oni koji mogu i moraju uraditi mnogo više jer su u takvim pozicijama imaju važnijih problema za riješiti - treba održati cijenu nafte na postojećem nivou, a i potrošiti negdje naoružanje jer stiže novije, savremenije i bolje. Biće dobrima bolje na sljedećem nivou, a zlima će tada doći na naplatu zlo koje su činili.

Milja Lukić је рекао...

Nema šanse da se čovek na ovakve stvari navikne i da ogugla... Jeza me prošla pri pogledu na fotku koju si postavila. Jadno detence.
Mi smo stvarno stoka!!! Užasno me je sramota!

electrasdreams је рекао...

Stidim se, dabome. I mnogi od nas, samo se ne stide oni koji bi trebalo. Uzas!

Предраг Милојевић је рекао...

Plašim se da će još biti ovakvih slika. Ali, to je cena zatvaranja očiju kome smo skloni kao društvo. Sjajan tekst.

Petar је рекао...

kada bi se samo za 10% smanjila proizvodnja mesa u svetu, na zemljištu koje se za tih 10% eksploatiše- moglo bi se proizvesti toliko hrane da se nahrane svi gladni u svetu! Tih 10% "nedostatka" mesa niko na planeti ne bi ni osetio, a efekat na globalnom nivou bi bio revolucionaran. Nažalost, konzumentsko, kapitalističko društvo nije niti u stanju da se odrekne 10% "zadovoljstva", niti je sposobno da se na planetarnom nivou dogovori i organizuje oko jedne tako velike i humane stvari... a ja mislim da bi pobeda gladi bila najveća duhovni i društvena pobeda čovečanstva!

Анониман је рекао...

da te obradujem.. Mali Mihag Gedi Farah je ziv i zdrav. Skoro sam negde procitao da se oporavio,video njegovu fotku,to je sada drugo dete. To je kap u moru,imao je srece.. Sta sa ostalim "kapima" ? Zivot je danas suroviji nego ikada. Tvoja prica se zavrsava sa konstatacijom-pitanjem..slazem se u potpunosti.. kada dodje,a doci ce apokalipsa ne treba zaliti jer stvarno bolje nismo ni zasluzili. Mozda ne svi,mozda samo po neka kap sa pocetka price. Tvoj tekst je odlican uostalom kao i svi do sada koje sam procitao. Imas neku cudnu moc razmisljanja i pisanja... Posebna u svakom slucaju..I jos svasta nesto......... o tom po tom...

Постави коментар

LinkWithin

Related Posts Plugin for Blogger