17.1.12

Maziće me i voleće me, i zvaću ga Tviter, Tvića

- Dobar dan! Ja sam @queenjungle, bivši zavisnik od Twittera.
- Dobar dan, gospođice, i dobro došli. Recite nam, otkud vi ovde u realnom svetu?
- Heh, paa, shvatila sam da od društvenih mreža nema 'leba.
- Kako mislite "nema 'leba"?
- Mislim, sve to što se dešava tamo, dešava se u vašoj glavi na neki način. Ako se okrenem oko sebe, vidim veš koji treba da operem, termine koje moram da ispoštujem, prijatelje od "krvi i mesa", neokrečen zid, nezaliveno cveće, itd. Znate na šta mislim?
- Verujem da mislite da ste zapostavili vaše obaveze?
- Jasno, ne baš skroz, ali u većoj meri one obaveze koje su neugodne i podrazumevaju nešto što se mora.
- Možete li da nam podrobnije opišete način na koji ste "bežali" od obaveza? Primera radi na Twitter?
- Hm...Pa bilo je zavodljivo. Znate, ja imam blog već skoro 2 godine, biće 2 u aprilu, i za taj blog je poželjno da imate i nalog na Twitter-u, kako biste mogli da šerujete novi post. U čemu je fora? Twitter nije samo šerovanje, on je zavodiljiva društvena mreža za povezivanje u sekundi, šerovanje ideja, informacija, izbacivanje frustracija, teškoća, problema. Ali, sve to nije realno. Mislim, vi ćete dobiti kratkotrajno zadovoljstvo, i onda postajete rupa bez dna.
- Opišite malo tu rupu bez dna.
- Rupa bez dna je nezasit čovek. Pazite, doktore, ja sam imala skoro 1600 folovera, to nije mala stvar. I koji god tvit da izbacim neko ga je fejvao. Omiljenovao, kako god hoćete. I sad mogu da napišem: "Videla sam visibabu" ili "Aaaa, vreme za kafu i Bajagu uz kafu" i neko će ga staviti u "favorites". Počela sam da se pitam, zaboga, zbog čega bi neko to favorizovao? A, onda sam uhvatila sebe kako to isto radim. To je jednostavno jedna vrsta sinhonizacije energije, da se tako ezoterično izrazim.
- Hoćete da kažete da postanete zavisnik od fejva?
- Upravo to. Mada, iza tog "fejva" se krije klasična čovekova potreba za pažnjom. Znači, neko je to pročitao i primio k znanju, niste to uzalud napisali. Iako ste, vrlo moguće, izbacili neku najglupost decenije. Ali viđeno je, neko se pronašao, sinhronizovao svoju energiju sa vašom i jednostavno fejvao. Postoje i "oni dani" kad ste jednostavno down i onda vam je baš potrebna pažnja. I kako da dobijete pažnju koja vam je potrebna? Logično, na Twitter-u.
- Da li smatrate da ste jedna vrsta "Attention Whore"?
- Apsolutno. Pa svi smo to na neki način. Na Twitteru svako dobija željenu pažnju nekim svojim tvitom. Čak i beznačajnim, a da ne govorim o tome ako komentarišete neku aktuelnu situaciju ili komentarišete pipave teme. Tviteraše, realan svet zove "nolajferi", mada i oni sebe sami tako nazivaju.
- Naravno, vi sad vidite samo negativne strane ove društvene mreže. Možete li da nabrojite nešto pozitivno u vezi sa tim?
- Uvek. Smatram da mreža ume da bude izuzetno korisna za sklapanja realnih prijateljstava, poslovnih kontakata, raznoraznih oglasa, pa čak i zaljubljivanja. Međutim, sve to, ako ne pređe u realnost, gubi osnovu i svrhu postojanja.
- Da li ste imali kakvu korist od Twitter-a?
- Hm....Bacate me u razmišljanje sad. Da, kad mi je trebao savet u vezi nečega, informacija. Brzo se to ritvituje i brzo stigne odgovor. To je stvarno tip-top.
- Da li ste ostvarili neka prijateljstva putem Tw?
- Da, ta prijateljstva su na virtuelnom nivou još uvek, ali želim da ih realizujem u skorije vreme. Neke od njih sam dodala i na skajp, uglavnom, negde su dodati i "lebde" u međuprostoru. Da vam kažem, sve je to teorija, i sve je to zamka vašeg mozga ukoliko nema potencijal da pređe u nešto realno.
- Kako ste odlučili da se "ubijete"?
- Jao, pa došlo je do neke zasićenosti, osećaj, aha, ok, sad sam to prevazišla, ne ispunjava me više, realne obaveze se gomilaju...Šta vredi da te neko ceni i poštuje u virtuelnom svetu? Jasno je meni da iza tih glavatara stoje normalni ljudi od krvi i mesa, ali moja je slika sasvim idealizovana, jer dok si mi na taj način poklanjamo pažnju, nema mesta sumnjama, ideali rules. Elem, shvatila sam da sam počela da se radujem kafici na Twitteru, neobaveznom ćaskanju sa nepoznatim ljudima. A obaveze stoje i neće se uraditi same od sebe. Logično je.
- Opišite taj ritual "samoubijanja".
- Patetika, par ekselans. Vidite, nekako mi je došlo iz dupeta u glavu i bilo je i pre tih pokušaja odlaženja, dva puta do sada. Bezuspešno. Kažete sebi, ako uspem da kontrolišem, mogu da uživam i u Twitter-u. Ako uspem... I onda se vratite i ne uspete. Ne, jednostavno, previše je zavodljivo tamo. Dakle, išla sam autoputem mudrosti "dupe - glava". Pustila sam i "Danku" od Tome Zdravkovića, čisto da baš izgleda kao da se "zauvek brišem". Da, to je taj ritual.
- Želeli ste na taj način ipak da privučete pažnju?
- Ne, to ne. Niti jedan jedini put kad sam se brisala nisam želela da privučem pažnju. "Evo je, opet se brisala, privlači pažnju, hoće da plačemo." Dakle, ne. Svaki taj postupak brisanja je označavao "Ne mogu više, sita sam, ne stižem ništa" i uredno sam najavila svoj odlazak.
- I kako onda niste uspeli? Karakter? Ili je nešto drugo po sredi?
- Eh, karakter koliko god da je labilan ili čvrst može da bude zaveden. Kad vi hoćete da se brišete, ne dešava se to pritiskom na dugme, i sad vi nestajete sa "lica" društvene mreže. Ne, nažalost. U tom malom trenutku (ne)uračunljivosti, vi želite što pre "napolje". Ali, nije to tako jednostavno. U momentu kad kliknete na "delete my account" do momenta nestajanja vašeg virtuelnog identiteta potrebno je da prođe 30 dana. Dakle, imate rok da se vratite.
- I vi niste odoleli?
- Ne. Računala sam s tim, suspendovaću nalog, pa mogu da budem karakter i da kontrolišem i uživam umereno. Ali to vam je skoro pa kao heroin. Svi misle mogu da kontrolišu drogu, ali dok shvate da ne mogu, već droga kontroliše njih. Nema razlike. I, desilo se to da sam tražila povod da nemam razlog da se vraćam na Twitter, što povlači drastične mere, npr., brisanje svih tvitova, brisanje svih folovera, menjanje username-a, passoworda i konačno deaktivaciju. Verujte mi, trajalo je celu noć. I da stvar bude gora, ne možete vi kako hoćete, klik i sve je obrisano. Postoje programi koji se čak ponegde i plaćaju. Ili programi koji brišu određeni broj tvitova i folovera, a vi morate onda manuelno.
- Hoćete da kažete da se nije lako "ubiti" na internetu?
- Apsolutni horor. Jedva sam uspela. Možda peti program po redu je uspeo da mi izbriše tvitove, dok jedan deo folovera sam morala "ručno", pošto neki programi nude samo jedan mali broj obrisanih dnevno, a kriza je, znate.
- Vi ste sada u krizi?
- Ne, ali se skidam " na suvo". Pronalazim sebi načine realnog ulepšavanja dana bez zavisnosti i kafenisanja sa divnim i nepoznatim ljudima. To je bila ispravna odluka. Jedan ekstremni učinak, ali bože moj, ipak učinak. Sad je besmisleno očajno tražiti folovere i nije više to - to. Prerasla sam.
- Jednom možda?
- Ne verujem. Neke ljude želela bih live da upoznam i sretnem i ništa manje od toga.
- Znači, konačno ste rekli stop idealizacijama?
- Da, definitivno. Na kraju krajeva, lepo je to, ali nije zdravo.
- Dakle, sad terate novu priču?
- Sad?  Pa, sad idem da se nađem s prijateljicom na kafi, tu na trgu.
- Onda, srećno i ostajte dobro, keep it real, što bi rekli Ameri.

25 comments:

Анониман је рекао...

Fantastična ti je ova priča, sve pohvale!
Nisam posebno aktivna na Twitteru jer jednostavno ne stignem. Lagala bih da ne kažem da mi imponira "pametan” i lijep komentar, pogotovo ovo prvo. Pišem blog zato što to volim, to me raduje. Na taj način sam upoznala puno zanimljivih ljudi sa kojima dijelim iste misli i interese.
To je ono što je bitno, to je ta mala kavica o kojoj ti pišeš a koju ja osobno popijem svaki dan uživajući u pregledu novina sa drugim blogova... stvarno uživam u tome.
To je ono što je pozitivno u ovom virtualno-blogerskom svijetu

Pusa, pozdrav i sve pohvale na uvijek zanimljivim temama:)

Letnja Oluja је рекао...

Ироније ли, дошла сам на твитер по твојој препоруци:''На твитеру је журка.''
Било ми је врло жао кад си нам саопштила да одлазиш. Али, разлог ти је сасвим оправдан!
Драго ми је што предузимаш нешто, што покушаваш. И успећеш.
У сваком случају ћемо и даље бити у контакту, па није смак света. :D
Буди ми добра и уживај :*

miodrag ristić је рекао...

Jeee! Kako to meni nije palo na pamet? A najgore mi je kad pola sata čitam tvitove koji mahom nemaju smisla (bar za mene) u nadi da će se pojaviti nešto što će opravdati to gubljenje vremena... Mada sam ja u odnosu na tebe tek ovisnik-početnik.

Hvala ti - mnogoo si mi olakšala odluku...

AZD је рекао...

U svakom slucaju, bilo je zanimljivo citati te :)
Prijatna ti bila kafa :)

Džunglica је рекао...

@Zondra, hvala na uvek sjajnim komentarima. :) Sve što pređe u zavisnost nije dobro. A kad čovek ne može da kontroliše, onda bolje da se sklanja. Čari kafice postoje i izvan virtuelnog sveta, samo ih treba osvežiti ;) Pozdrav u Rijeku

@Olujo, pa ironija... Bila je žurka dok se nije pretvorilo u 3 dana svadbu. Lol. HVala na lepim željama :*

@Miodraže, eto, drago mi je ako si bio u nekakvoj dilemi da sam doprinela eventualnom razrešavanju iste. :)

@AZD, hvala, ne znam da li te znam :)

AZD је рекао...

ne znamo se ali ne mari :) bookmark na blog pa nastavljamo :)

lodestar је рекао...

Buggie, jesi li to ti?!:)
Jupiii! Meni si bila bas kul dok si bila "samo" blogerka. Sam blog ti je suuuuper, ja se onomad primio na prvo citanje...
A, onda si se ozenila za tog Ticu.. I bas si smorila... Mislim, nas koji nismo na tviteru. Mislim, mene... ;)

Džunglica је рекао...

@AZD, dobro došao :)

@lodestar, buggie, how funny, zaboravila sam da me tako zoveš :) Vidiš da si se primio :p A, ovo mi je ulepšalo veče, eto, razvela sam se od svoje velike ljubavi :D Urnisao me :)

Анониман је рекао...

@Ajapap Wish You All Best http://www.youtube.com/watch?v=aePWkeDxRjE :)

lodestar је рекао...

Tvića te proždrn'o! :) Ma, urnisana si ti odavno! ;) I, nema sta da gledam/vidim da sam se primio! Ja sam to znao poodavno jos. Da si pitala, i tebi bih rek'o! Nego, sta ima pitas kad znas...;)
Elem, bas mi je drago za vas dvoje da ste se razisli na najgori moguci nacin! :P Ipak je to najbolji moguci nacin... ;)

Đorđe Kalijadis је рекао...

Uklonio sam prethodni post zbog slovnih grešaka.

Odličan post! Nisam čitao bolji tekst o ovakvoj temi. Ja nisam bio na twitteru ali me je na sličan način smorio facebook i onda sam rešio da pobegnem pre tri meseca. Mnogo su mi sada sređenije misli i skroz mi je OK.

Sinisa је рекао...

Nemoj pogrešno shvatiti, ne želim mudrovati, ali nikad nisam shvatio taj Twitter. Pa to je tako nabacano, nepregledno, ružno, natrpano i besmisleno kao da je stvoreno da otjera ljude. Mislim da me ne bi zabavio ni da sam sam u pustinji s kompjuterom i da imam samo pristup Twitteru. Nije ni FB bolji, a ni MySpace. Blog je već druga stvar. Ali jedno je igrati Ricka Dangerousa na C64, a druga stvar pokušavati se sprijateljiti s njim.

Džunglica је рекао...

@Ajapap :)) hvala, i pre nego što sam otvorila znala sam da je nešto od Pearl Jam-a :) Predivna pesma, išla je na repeat.

@Lodestar, proždrno, vidim u toku si sa svim zbivanjima :D Pusa tebi, verni čitaoče ;)

@Đorđe, hvala na komplimentu. Apsolutno ti se misli srede, mada, moram da priznam da malo kriziram..ipak 24/7 pažnja, nije mala stvar ;)Ali, Tvića nije FB, sasvim drugi koncept :)

@Sinisa, pa Zlićo, ti imaš nalog na tviteru ili? :) Nemoj ti mene pogrešno shvatiti, ljudi na TW se savršeno snalaze, chatuju i nalaze. E, sad druga je stvar, što je to mahom virtuala. :) Eto, sad će moja ekipica s Tviće da čita više od 140 karaktera, što je plemenitost bloga ;) I tu se slažem s tobom.

Mara је рекао...

Post je odličan, kako god okreneš. I, jeste super sve to virtuelno, ali ne postaje ništa manje virtuelno koliko god super bilo. A, nakon svih socijalnih mreža (mahom u pokušaju, kad sam ja u pitanju), shvatila sam da sam one man woman. Tako sam i odlučila da blog bude taj moj one man. :)

I, da, lepo je videti te ponovo aktivniju ovde. Nekako si nedostajala... :)

Džunglica је рекао...

@Mara, kućo stara :)Hvala na komplimenut i meni je nedostajalo..Bež' onaj tviter ti sjebe koncepciju koncentrisanja na tekstove duže od 140 karaktera :)i nekako ulenjiš se. Sad ću da budem one man woman khmkhm :)

ptica-selica је рекао...

I miss you :)

Džunglica је рекао...

@Pticooo :* :)

Анониман је рекао...

Razmišljao sam gde i kako da ti odgovorim, i razmišljam i dalje i odgovoriću ti! Biću surov ili neću, ali sam skopčao da neću ovde! Odgovoriću ti!

@nemanjqua

Džunglica је рекао...

@nemanjqua, jesi se dogovorio sam sa sobom? :) Budi surov i odgovori mi kod sebe na blogu :p ;)

Boban је рекао...

Aha, a ja vidim da na lajni ima manje prenatrpavanja tvitova o razim drustvenim dogadjajima :) ...tako sam se ja smorio na blogu b92, 2008., 2009. nisam se vise vracao, u onoj meri u kojoj sam bio prisutan i bolje je tako. Twitter je ipak nesto drugaciji, ali kada predje u zavisnost, isto je surov. Znam puno ljudi na blogu b92 koji zive i dan-danas virtuelno potpuno, znaci samo to i nista drugo. Kad vec hleb mora da se kupi dobro, ali prvo na blog... Uvrnuto, zar ne?

Ako uspes da vratis koncentraciju na stvari duze od 140 karaktera - to je to :)

Džunglica је рекао...

O, pa to si ti, @pozitivno? :)Uspela sam da vratim koncentraciju na čitanje sadržaja dužeg od 140 karaktera, zahvaljujući mom gašenju s tvitera sada moj blog opet cveta :)Znaš kako se kaže, dok jednom ne smrkne, drugom ne svane :) Opasna je ta virtuelna zavisnost, nekad izgubiš totalno osećaj za realno :/ Ali, vrćemo se :) Polagano

Boban је рекао...

That's right, to sam ja :) sad sam ti fan na Fb-u, pa cu svraтiтi ovde :)Svaka cast za koncetraciju >140 Ч: (ово задње је смајли)
@pozitivno

Džunglica је рекао...

@Bobane, welcome! Samo #pozitivno ;)

sma_t_rac је рекао...

whaoooo!!! odličan tekst. videlo se da te 140k sputava. imaš ti mnogo toga da kažeš, i pričaj, i piši.
Sa srećom, mada nedostaješ na TL, no to je na nama da prebolimo.

još jednom - pravi potez.

Džunglica је рекао...

@sma_t_rac, hvala :) Činim dobro delo i vama što vas teram da čitate više od 140k ;)

Постави коментар

LinkWithin

Related Posts Plugin for Blogger