19.9.10

Ponekad mi dođe da odem na Zlatibor da čuvam ovce


Ovo neće biti normalan post. Isprobavam svoj font i novi editor. Čini se da baguje, govno jedno. Kad hoću small, on mi prebaci na normal. Pa, popizdeću. I ovo, zajebavam se blog ovo, blog ono, tviter ovo, tviter ono. A vreme leti. Prvo leti, jer imam ispit u četvrtak, a nisam nešto spremila. Ustvari nemam ni motivaciju. Nemam motivaciiju ni zašta. Jebi se! Ko god da si i meni ovo radiš. Marš! I, da, san poremeti čoveku dan. Do bola. I dalje.

Skuvala sam čaj. Greje me. Imala sam cimera, koji je tvrdio kako topla voda smiruje. Da probam i to. Stavila sam matičnjak u vodu, i nanu da ne bude usamljen. Matičnjak i nana, savršen par. Bar neko. I treba da budu zajedno. Dobro se slažu. Ono što se dobro ne slaže, treba rastaviti. Inače, nije zdravo. Evo npr. pekmez i luk, to ne treba da bude zajedno. Ili paradajz i šlag. Aha, sjedinite njih. Te kombinacije su nesjedinjive. Možda i neki ljudi. Neke ljude jednostavno ne treba sjedinjavati. Ne slažu se. Ti si moj ajvar, a ja tvoja jagoda. Sve to ima zašto. Sve ima svoje.

I gde sam stala? Kod Zlatibora. Ovce i tako to. Bilo bi zgodno da ima u blizini neki potok, čisto zbog štimunga. I neki čoban, na Tari. Pa će da bude ona stara: "Zlatbore pitaj Taru". Ah ne. Bolje ne. Tužna je. Idem na Zlatibor da se odmorim od sveta. Da meditiram u prirodi. Uživam u lepoti, divnim mekanim životinjama. Ne treba mi niko. Ni taj čoban sa Tare. Možda se i ne slažu taj čoban sa Tare i čobanka sa Zlatibora. Isto ko kupus i grožđe. Šta to ima da se slaže? Ne slažem se ni sama sa sobom. Ja i ja smo isto tako neki ludi spoj: jež i balon. Čak organski i neorganski. Ma bolest. Svašta lupam. Eh, da, Zlatibor. Publikujem.

15 comments:

Milena Ilić је рекао...

Ух, и мени често треба село, ливада, козе... Шуме шуме шуме... све оно што ми у Бг-у недостаје, а имам у Источној Србији.

Vila је рекао...

Ne volim selo. Nije ni bitno. Samo su mi ti -jebi se- osećaji poznati.

Tina је рекао...

Eh, meni treba nekakvo lepo selo sada. Možda salaš. I livade, pašnjaci, može i koja ovca, i pas i mačka i možda konj. A. Divno. A i ovo ja i ja mi je vrlo blisko. Osuđena sam svaki dan da budem u svojoj glavi. Počinje da me nervira to. Al', navikne čovek.

Valentina је рекао...

O da, znam ovaj osećaj! Znaš li da smo mo muž i ja dugo i ozbiljno razmišljali o ideji da napravimo kuću u nekoj šumi, izvan bilo kog naselja, samo da uvedemo satelitski net, razume se :) E sad, pošto je to skup projekat, kupili smo stan u samom ćošku Beograda, pa sa prozora vidim šumu, a da sam koji sprat više možda bih videla i Dunav...

ТоМЦаа је рекао...

Интересантно како свима нама хронично недостаје природа, док настављамо својим безвезним асфалтираним стазама.

Стефан Јањић је рекао...

Надам се да Блогер неће укинути стари едитор јер га ја и даље користим и не намеравам да прелазим на нови (који ми се не свиђа из више разлога). Е, сад... Што се тиче оваца... Помало идилично. Човек обично кад је пренатрпан проблемима и обавезама размишља о онима којима је "лакше"... Колико су се само мени пута јављале такве мисли.....

Kajzer Soze је рекао...

Moj pradeda je jeo džem sa crnim lukom :).
Inače i mene zeza font često ako u sred teksta hoću nešto da stavim malim slovima, on umesto malih stavi ona velika...ma, ludilo, ni sam ne znam kako sam to nametio.

Džunglica је рекао...

@Milena, koliko sam upoznata, istočna Srbija je najlepši deo Srbije, ah, ta brda.
@Dorotii, kako možeš da ne voliš selo? :)I "jebi se" osećaj, ma, zna on ko je.
@Amelie, sve što si nabrojala, priroda, životinje, vidiš, salaš je dobra ideja :)
@Valentina, ma eto, nije loše, možda ipak napraviti vikendicu negde u divljini...
@Tomcaa, zasiti se čovek urbanizma, ipak, previše je to za glavu, tu mač stres.
@Stefane, i ja prešla na stari opet :( Novi je bolji za slike, ali to je sve. Brlja što se tiče teksta a format da ne spominjem. Bedan! Ovčice su moja idila, planina, potok, priroda...dok se ne zasitim i toga.
@Kajzeru, na ovo ne znam šta da kažem. Ekstremno :D Možda je i baba jela neku takvu sličnu kombinaciju :)

Miodrag Ristic је рекао...

Samo ima tu još jedan ugao posmatranja. Npr masline i pasulj? ili bršljan na lexanu? Ili akvarijum u liftu... Neke kombinacije samo IZGLEDAJU neodrživo. Dok ne probaš.

- је рекао...

Ја бих тако да одем на Златибор...

Džunglica је рекао...

@Miodraže, dobro došao! Pa sad, donekle si u pravu...neke ne treba uopšte ni probavati, neke nije naodmet pokušati. Masline i pasulj se super slažu :) Bršljan na čemu?
@Nindža, ma i ja i to pod hitno. Da malo bukvalno blejim sa ostalima, s mekanim vunenim čupavim loptama. :)

Miodrag Ristic је рекао...

Lexan ti je ona savitljiva rebrasta plastika koja se koristi za providne krovove i zidove. Vrlo "tehno" materijal, ali deluje vrlo pitomo uz dosta zelenila (iako ta kombinacija na prvi pogled deluje glupo) Tvoju poentu sam ukačio (i potpuno se slažem), samo volim uvek da malo zakomplikujem... Šatro tako je interesantnije.

Džunglica је рекао...

Miodraže, trolu jedan ;)

Džiadžojka-san је рекао...

'Oću i ja u neku vukojebinu, k'o Hajdi.
Bez dede, moliću.

Džunglica је рекао...

Ajmo; ol tugeder :D da jedemo kajmak i ovi koji volimo meso, naći će se nešto i za nas :)

Постави коментар

LinkWithin

Related Posts Plugin for Blogger