6.10.10

Distorzija misli i reč dve o putovanju kroz vreme

Misao je nestala dok je reč izgovorena. Prazne reči. Prazna slova na papiru. Misao se rađa iz naših osećanja. Osećanja su stalno tu. Miris krempita koje je spremila majka vraća nas u prošlost. Mozak je mašina koja čuva naša osećanja. Mislima putujemo kroz vreme; u prošlost, kroz sadašnjost i ka budućnosti. Prošlost utiče na našu sadašnjost i na našu budućnost. Osećanja iz prošlosti bivaju prizvana, putem misli, u sadašnjost. Misli koje putuju u budućnost su osećanja prizvana iz prošlosti. Osećanja koja imamo sada, ne možemo da prenesemo putem misli u budućnost. Misli su večiti putnici, osećanja su polazne tačke i konačna odredišta.

Kako da dam naslov?
Da li će sutra biti lepo vreme da obučem mini suknju i obujem čizme?
Misli li na mene?
Paše li ovaj zeleni stoljnjak uz kuhinjsku garnituru?
U petak treba da predam sažetak članka.
Profesorka je frustrirana.
Kako ću da pričam engleski?
Gladna sam.
Jede mi se nešto slatko.
Ili slano.
Šnicla.
Moram u prodavnicu.
Danas je 6. oktobar.
Plata stiže sutra.
Kad ću na spavanje večeras?
Da li ću uspeti da se priključim projektu?
Kako izgleda auto mog cimera?
Kad ću njega slučajno da sretnem?
Srpski gubi svoje infinitive.
Makedonci su Bugari.
Opet gubim dragoceno vreme.
Pije mi se kafa.
Čemu ovaj post?
"Mislim, dakle, postojim" Descartes
Mislim, jer osećam.
Osećam, jer živim.
Živim.

22 comments:

Unknown је рекао...

Obuci sutra minjak, života ti :)) Minjak i duge čizme-moja omiljena kombinacija :D

Gospodar Nevremena је рекао...

"Osećanja koja imamo sada, ne možemo da prenesemo putem misli u budućnost. Misli su večiti putnici, osećanja su polazne tačke i konačna odredišta." Ovde je sve objašnjeno, nema potrebe da dodajem, iako sam imao neke fiks ideje. Neka ostane ovako.
"Misli li na mene?", baš moraš da oneraspoložiš čitaoca?

Džunglica је рекао...

@Milko, da-da duge čizme od antilopa i kožni dopičnjak :D, ne, mnogo volim kožne polučizmice. Ali nećemo o tome. Nije tema posta.
@Gospodaru, pazi kad ste vas dvojica u isto vreme komentarsiali 19:22 :D Osećam da si hteo nešto u tom stilu da dodaš, što si oneraspoložen?, Ko zna ko misli na mene :)ili si se pronašao u mojim mislima koje su samo prazne reči na papiru?

Gospodar Nevremena је рекао...

Pa nisam oneraspoložen, nego mi to ima nekakav setni prizvuk...Ja sam mislio da su misli putanje koje povezuju te tačke (osećaje), a da smo mi ustvari ti putnici, a onda bi to značilo da mi koračamo putevima naših misli i da samo jednom prolazimo kroz istu tačku i nikada više. Ako bi se tvoja i moja terija poklapale, onda bi značilo da smo mi (ljudi), ustvari, sami po sebi, misli. A boga pitaj šta to sad može da znači. Ovo liči već na filozofiju, a filozofija je usko povezana sa matematikom, a tvoja teorija misli i osećanja liči na klasičan matematički graf (po principu x grana(misli) i y čvorova(osećaj)), pa mi sve to prošlo kroz glavu i pokrenulo prostu logiku. Pa šta ako su prazne reči na papiru, što onda ne bih smeo da se pronađem? :)

Džunglica је рекао...

@Gospodaru, sviđa mi se tvoja teorija: "Mi koračamo putevima naših misli" ima poetičnu notu i slaže se sa mojom u pogledu putovanja kroz vreme, jer kad fizički putuješ, menjaš položaj tela od tačke A do tačke B, a kad misaono putuješ, putuješ kroz vreme od tačke A do tačke B :)E, sad, zamisli da samo jednom prolazimo kroz istu tačku, kako bi naš mozak mogao da memoriše tj. prepozna taj određeni osećaj što je provocirao tj. preouzrokovao određenu misao? Ne znam kako da to strpam u graf, nisam matematičar :)Ali volim da kenjam logiku i filozofiju. Moram priznati, impozantno zapažanje s tvoje strane u pogledu poklapanja teorija odn., njihovih mogućih konsekvenca ako bi se poklopile. :)
"Misli li na mene?" ima setan prizvuk.

Gospodar Nevremena је рекао...

Pa matematički prolaziš samo jednom kroz jednu tačku koja karakteriše taj osećaj, neki sledeći put možeš da prepoznaš sličan osećaj ali nikako isti, to ti je kao otisak prsta.
"Osećanja iz prošlosti bivaju prizvana, putem misli, u sadašnjost." - Prost primer, ja svakim slušanjem Bluza u parku (ta pesma je uvek ista, već 35 godina) prizivan neki osećaj koji sam imao kada sam slušao tu pesmu, mogu ponekad da je doživim potpuno isto. Pesma je zvuk, a zvuk se registruje sluhom. Sasvim realna situacija. Međutim, misli su imaginarna kategorija, i samim razmišljanjem ne možeš da preneseš neki osećaj u komadu ("Osećanja koja imamo sada, ne možemo da prenesemo putem misli u budućnost"). Možda je primer banalan, ali ne možeš se fizički zasititi ako maštaš kako klopaš pljeskavicu ili, što bi ti rekla, šnicli. Znači, teorija ti je na mestu (ako sam te dobro shvatio).
"Misli li na mene?", osetim neko kamenje u stomaku kad god pročitam to.

Džunglica је рекао...

Slažem se, ako matematički naše misli putuju samo kroz jednu tačku, onda mora mozak da ima neku funkciju kopiranja prethodnih sećanja, tj u momentu putovanja misli, mora da prizove osećaj sa prethodnog stepena, jer nama nema nazad na grafu života ali zato nosimo deliće prošlosti sa sobom (sad sam ja poetična) ako sam te shvatila?
Ovo poslednje citirano, dobar ti je fizički primer :) Mislila sam ne ne-fizički, ali može i to. Npr, u sadašnjosti nekog voliš i misliš da s njim gradiš kuću u budućnosti, taj osećaj ljubavi u budućnost ne možeš da preneseš, jer se ona nije dogodila. Na našem grafu to bila sledeća tačka do koje mi fizički još nismo došli ali naše misli jesu. :)

Unknown је рекао...

E vidiš, tačno si profulala suštinu: suština je u minjaku i čizmicama, kakvo bolan vrijeme, dimenzije i filozofija :))

Valentina је рекао...

Super ti je post: kad ti se jednom bude desilo da želiš da pišeš, a ne znaš o čemu, uzmi bilo koju misao iz ovog posta, pa je razvij...

ТоМЦаа је рекао...

Збунио сам се код трећег коментара. Мораћу ово поново да читам кад будем имао више времена за размишљање... Сад журим на факс ¦D

Свака част за мисли, понекад мислим да мислимо исто а онда укапирам да сам погрешно мислио у једном од та два случаја. Чудно је то.

ТоМЦаа је рекао...

Ево ме на паузи, издвојио сам времена да прочитам све поново и пажљиво.

Ако скупове мисли и осећања пресликамо на скупове чворова и грана графа, то би био један поприлично компликован и замршен граф. Само, морам да приметим да ако два пута помислимо исто, пролазимо кроз исти чвор два пута само различитим гранама. Тиме бих закључио да граф о коме говоримо садржи циклусе.

Такође бих да нагласим да је сасвим чудно, необично и неочекивано наше путовање од мисли до мисли гранама које представљају осећања: помислимо на нешто, то у нама створи одређено осећање које нас аутоматски доведе до неке следеће мисли, која и не мора да има много везе са претходном, осим што их повезује исто осећање. Не знам само колико је све то уствари путовање кроз време...

И да на крају прокоментаришем коментар колеге Милка, ако ми дозвољавате: "тачно си профулала суштину: суштина је у мињаку и чизмицама..."
Дакле, Џангл, обуци мињак и обуј чизмице, и ти ћеш бити суштина ;)

Gospodar Nevremena је рекао...

Ja bacih noćas komentar, zabagova blog, nema komentara, a mrzi me da pišem opet. Mislim da je moje poznavanje teorije grafova i matematike uopšte nedovoljno da razjasnimo ove zavrzlame. ТоМЦаа је izneo sasvim suprotno tumačenje, a opet mi se čini da je možda i on u pravu. Ipak ostajem pri mišljenju da istim mislima nikada ne možeš da izazoveš isto osećanje, pa tako ne možeš doći u isti čvor...Ustvari, ToМЦаа je zamenio grane i čvorove (misli su čvorovi, a osećanja grane), sad je došlo do totalne zabune!? Jungle, javi se, da rešimo ovu dilemu!

ТоМЦаа је рекао...

О фак, лоше сам протумачио... Али можда сам у праву, јер свакако можемо да помислимо исто, а иста грана не може да повезује два различита пара чворова...

Ок, кад Џангл ово прочита тек ће бити збуњ :)

Kajzer Soze је рекао...

I šta je na kraju bilo, da li si jela šnicle ili nešto slatko?

Džunglica је рекао...

@Milko, vidiš možda si u pravu. Ima vremena za filozofiranje a nema za minjak i čizmice.
@Hvala Valentina, baš mi je došlo nepozvano da pišem o temi, kad me najveća muka spopala na faksu. Prokrastinacija.
@Atomski, pobrkao si nešto :)Osećanja su čvorovi ili tačke a mislima ih povezuješ. To je iskonsko. E sad, možda je tvoja teorija da putuješ osećanjima od jedne do druge misli. Mada, ne isključujem mogućnost da i misli mogu da izazovu osećanja, ali početna tačka je osećaj u mojoj teoriji :)Šta su ciklusi u tvom slučaju?
Sve je vreme. I naše misli putuju kroz vreme. Fizički ne možeš da putuješ kroz vreme, jer je vreme apstraktna dimenzija. I da definitvno sam fulala suštinu. Jebiga, trebalo je da obujem čizmice i obučem minjak. :D
@Gospodaru, vidi, ja ipak mislim da je okidač za određenu misao određeni osećaj. Ono, možda možeš da mislima izazoveš određeni osećaj ali, kako da znaš da li je to taj osećaj ako nisi pre toga osetio to?
@Tmc, ne razumem tvoj graf: "Само, морам да приметим да ако два пута помислимо исто, пролазимо кроз исти чвор два пута само различитим гранама." Kako bi izgledao?
@Kajzeru, partybrakeru hehe, ne, nažalost, jela sam nešto slatko :)

ТоМЦаа је рекао...

Да, рекох да сам нешто забрљао... Хау абаут дис уан? http://wiki.fmf.uni-lj.si/images/e/e4/Zaprtje_graf.jpg

Само много, много компликованији (више чворова и грана) :)

На крају ипак мислим да све ово нема ама баш никакве везе са графовима, јер се нарушава једнозначност грана, шта год оне биле.

ДаклеМ, кроз време не путујемо, време путује кроз нас. Ми само блејимо и пратимо шта се дешава, а време нам урезује сећања. Време је сада. Време није после, јер после нема ничега. После сада иде следеће сада. Време није пре, јер све што је било пре то је прошло и само оставило неки траг у глави. Једино оно што је сада је време, а тога смо свесни јер управо сада куцамо, читамо, пишемо или радимо нешто. Управо сада нам се мисли повезују... Морам ја сад мало ¦D

Džunglica је рекао...

@Tomislave bree, MISLI mogu da putuju kroz vreme, ne mi, ne fizički. Molim da ovaj topik ostane ozbiljan :P Sad mi se više sviđa, voreva it iz, to što si mi poslao, moguće da tako izgleda ta šema :)

ТоМЦаа је рекао...

Ја мртав озбиљан. А је ли то оно "Мислим, дакле постојим"? Јер ако је тако, онда ако мисли путују кроз време, и ми путујемо кроз време... Ако није, немам појма.

Иначе, наше мисли постоје само у тренутку када мислимо. Много је чудно то :)

Džunglica је рекао...

Ne brkaj :D Misli su smeštene u naš mozak, mozak je fizički prisutan u nama. Fizički postojimo samo u ovom vremenu i ne možemo da putujemo u prošlost i budućnost jer je sadašnjost sada. E sada, sećanje je misaono putovanje u prošlost, u momentu kad se sećaš ne možeš da se vratiš fizički u prošlost. Sećanje je povezano sa osećajnim impulsima iz prošlosti koji su u datom momentu pokrenuli naše misli. Misaona putovanja u budućnost su naše predstave. Je l' malo jasnije? Moli se neki matematičar da nacrta graf :)

ТоМЦаа је рекао...

Молим и ја неког математичара да прокоментарише да ли је све ово могуће представити графом. Ако се исти чворови повезују различитим гранама, то је мултиграф, али ако исте гране повезују различите парове чворова - шта је то?! (то је по мојим досадашњим сазнањима из теорије графова)

Добро, ја сам баш јутрос путовао у будућност, триповао сам да ми је стигла једна порука. Писаћу о томе :)

Мини сукња и чизмице и путовање кроз простор :D

Džunglica је рекао...

@tmc, tačno ću da nacrtam sama taj graf :P
Vidiš, sadašnjost je ipak najbolja, jer je realna ili što ti kažeš, putovanje kroz prostor :)

ТоМЦаа је рекао...

Пошљи ми тај граф кад га нацрташ, живо ме интересује колико ће једна грана имати крајева ;)
Иначе, у садашњости могу да се раде неке ствари које не бисмо могли да нема садашњости, али то сам већ рекао.

Постави коментар

LinkWithin

Related Posts Plugin for Blogger