23.10.10

Na šta sam juče potrošila dva sata svog vremena

U pauzi pre početka pisanja, svratih do Kineza da se natovarim zdravom kineskom 'ranom. Čim sam ušla unutra, mali cverglani su počeli da mi se podsmevaju. E, sada, da li je do kose ili je do jakne, bem li ga, nekako su skontali da nisam metar i šumska jagoda, već parče iz dinarskih krajeva. Tek će jedan od njih dvojice: -"Je l' imaš štikle?" Da budem kulturna odgovorim: -"Heh, jeb'o štikle 'vake." Mali će: -"A, to puno znači na tvoju visinu." Smejem se. Simpatični su mi. Dobra im i 'rana. -"Ja bih jednu patku s pirinčem i sa soja sosom za ovde." Pojela tu pačetinu štapićima, jer mi je nekako cool da jedem njima, osećam se ko Brus Vilis u "Petom elementu" kad mu onaj Kinez dolebdi, ili je Japanac, pojma nemam. U svakom slučaju, e, ta scena.

Nije to sve bitno, ono što sam htela da naglasim jeste da sam se, odmah posle jela, vratila u detinjstvo. I to sad ne leži na hrani koja vas teleportuje kroz vreme, već na obilasku jedne prodavnice, koju NIKAD ne obilazim, osim kad moram nešto važno da obavljam, tj. pišem ili kad sam u frci s vremenom i tako, onda nađem, paradoksalno, vreme da obiđem džidžabidže. U ovom pasusu još možete da uživate u delićima slenga i poletnom zanosu, ono što sledi smekšaće i moj rečnik, pa ću možda početi i da tepam. Čisto, ako se zapitate otkud sad promena stila pisanja. Dobro, evo još jedna stvar za ovaj pasus. Kad sam ušla u tu pomenutu džidžabidžinicu, pažnju su mi privukle sise. I to ne sise prodavačice, čistačice ili ne daj bože, perača prozora, već silikonske sise kao igračke za gnječenje i muljanje, verovatno mladih pubertetlija kojima su roditelji prodavali priču da ih je ostavila roda ispod lista kupusa na kojem su se parile pčele. Sise nisu bile kao protivraketna artiljerija, već male, simpatične, taman da stanu u čašu za šampanjac. Pri tom se misli na onu široku čašu a ne onu usku. Po nekima su to savršene sike. Bradaje su bile povelikačke, otprilike kao ono sranje što se na njega kače kuhinjske krpe i peškiri u studentskim domovima. Kad me niko nije gledao, uzela sam da gnječim te sifončiče i shvatila da imaju konzistenciju kao onaj nesrećni "Kretino" što se prodavao na buvljacima u Srbiji sredinom devedesetih godina, pa su se neke ćere setile, da mogu i običan balon da napune brašnom, nacrtaju mu oči markerom i tako prodaju jaja za bubrege, što bi rekao naš narod. Dakle, sise, da. Ništa posebno. Za decu igračke. Malo dalje od sisa, stajao je On. Isto tako neka konzistencija, roze boje, nisam zagledala i nisam pipala. Naravno, u kompletu sa Njima dvojicom koji večito stoje pred vratima raja i čekaju da uđu. Shvatili ste.

Ovde ću morati da vas razočaram jer započinjem priču o mom fetišu, školskom priboru. Na prvoj stalaži od dole, stajale su one, pelikanove gumice, bela za mekano i divno brisanje, one što se gnječe i grickaju u toku časa, što se buše patent olovkama i na kojima se urezuju srculenca i smajlići. (Sleng je otišao u kurac.) Odmah do njih, gumice koje uopšte nikad nisam volela, one plavo crvene, za hard kor brisače, one što su bušile papir nakon brisanja, za one štrebere koji su pisali samo hemijskom pa se ložili da će plavi deo da briše hemijsku. E njih nisam volela, a pogotovo taj plavi deo. Bile su hrapave za moje nežno srce, od olovke. Na stalaži odmah do ove, stajali su oni beli korektori, koje sam ja skontala tek kad sam završavala školovanja. Sećam se samo njihovog mirisa i da sam nekoć lakirala nokte njima. Na sledećoj polici su bile makaze. I to makaze u boji za seckanje kolaža. Nisu mi one bile ništa posebno jer su bile tupe i kratke, i gužvale više nego seckale. Flomasteri, ah, flomasteri. I njima sam lakirala nokte, ovaj put u bojama. Probalo dete svašta. I crtala sam njima. Bojadisala po tapetama i na časovima likovnog. Crvena hemijska za ispravljanje, kad se ložiš da si profesor, ali nikako nije smela da bude svetle boje, to onda nije original profesorska, već mora da je boja krvi, sveže puštene. Onda ona hemijska u deset boja, i kad povučeš ručicu ispadne svaki put druga boja. Šestar, lenjir, nalepnice za sveske, zarezači za olovke. I još bezbroj stvari za školu.

U odeljku do školskog pribora pažnju mi je privukao ljigavac, ono što su deca imala kad ja više nisam bila dete, a htela još da budem. Mada, kad bolje razmislim, baš mi je bio i ljigav taj ljigavac u komšijske dece. Zatim tu je bilo i nevidljivo mastilo. Jednom sam imala majicu svetle boje i moja me simpatija baš pošpricala time. I nije da nije ostala fleka, neka bleda ali ipak flekica. Sapunica za pravljenje balona!!! Kad se setim kroz šta sve nisam duvala tu sapunicu, kroz štipaljke za veš, kroz sve moguće otvore, i koji ne moraju da imaju oblik kruga. Valjda sam se tripovala da će balon produvan kroz trougao biti trouglast. Na kraju sam skontala da ustima oblikuješ oblik balona. Verovatno. Mirišljavi blokčići. Oni su bili za devojčice koje imaju roza sobe. Nisam od njih bila. Mirišljavi privezak u obliku dubokih starki. Kačili smo ih na đačke torbe, sećam se da im niko nije vezivao pertle, još tada.

Ovaj spisak, čini se, kao da nema kraj. Bili smo neka srećna deca tada. Neka demode generacija. Današnja deca su In, gnjeckaju spolovila po đačkim tašnama. I baš ih briga. A, ja se tripujem kako je nama bilo lepo i glavni greh nam je bio ukrasti tuđe trešnje. I sad sam baš postala bljutava. Hm, a možda sam i imala te blokčiće?

20 comments:

Владимир Нимчевић је рекао...

Ја се не бих вратио у детињство, јер је оно, што се мене тиче, било напорно у сваком смислу. Наша учитељица била је врло захтевна по питању домаћих задатака, па сам проводио сате писајући, цртајући, бришући итд. Једва сам дочекао бомбардовање да мало предахнем, јер сам осећао да ћу пући. :-D

Retka Zverka је рекао...

Lepo putovanje u detinjstvo. :) I meni su bile zapale za oko te silikonske sise kod Kineza, čak sam razmatrala opciju da ih kupim, da malo konsolidujem svoje skromno poprsje, no da ne ševrdam mnogo od teme. Sis, ja sam najbolje obožavala školski pribor. I uredno skupljala gumičice, olovčice, svašta nešto i sve to slagala u onu metalnu englesku kutiju od keksa, što sam praznu dobijala na dar od darežljivih. Baš sam skoro pomislila da sam totalna budala, kada sam sa nekih 14-ak godina, poklonila jednoj devojčici svoju kolekciju salveta. Kao, matora sam ja, nije to više za mene, mož' misliti. Budala. Eto, sad pomalo ponovo skupljam. :)

Džunglica је рекао...

@Harry, ma i kod mene je bilo detinjstvo traumatično, ali ostanu neke lepe stvari u sećanju, izabereš :)
@Frau Zveri, hvala, haha, praznu kutiju na dar :( Volela sam miris novog školskog pribora i svesaka, a nikad u životu štreber bila nisam :D
A salveteeee!!!! Jesi, budala si, ne bi ja to dala nikom, nek se sami muče. Jesam i imala pozamašnu hrpu. I danas skupljaš? Šta reći?! :DD

Стефан Јањић је рекао...

Kao и УВЕК, изузетан пост! Нећу да додељујем никакве награде, али... Ма, претпостављаш и сама :)

Опет одличан пост који је и мене вратио у детињство :) И ја сам се увек радовао школском прибору и увек на почетку године правио планове како ћу редовно учити и како ће ми свеске остати уредне до краја. Ипак, ове године, "чаролије" први пут НИЈЕ било јер сам кренуо на Факултет. Наравно, и сад су ми свеске потребне, али их нисам купио (а ево већ три недеље прошле)... Једноставно, нема свеске испод 70 динара! Чак ни најмање... Све неке ексклузивне, пресоване, са џиџабиџама, целулозом... Дааај, бре... Хоћу добре старе нееколошке свеске за 20 динара... Где је то нестало??!

ТоМЦаа је рекао...

Е јбт подсетила си ме на сестрино детињство (рођене сестре, 7 година старије) :D
Кеве ми, лудило.

А код Кинеза (ни било где друго, осим до пекаре, бурегџинице, пљескавичарнице (лол) и осталих прехрамбених) нисам скоро свраћао. Ваљда зато нисам ни видео ове нове играчкице...

Свеске су папрено скупе ових дана, ваљда их зато слабо трошим.

Džunglica је рекао...

@Stefane, hvala, hvala, drago nas je :) Ništa nema odvratnije od ekoloških svesaka, bljak. Nestale su u tragovima prošlosti :)
@Tomcaa, a ti mene na mog mlađeg brata, hehehe, sad kad pomenu sestru :) Ne znam kome trebaju plastične sise za muljanje? A sveske šta će ti? Imaš laptop :)

Valentina је рекао...

Kakav post umalo propustih (iz nekog čudnog razloga, nikad me se ne pojavljuješ u google readeru iako te odavno pratim).

I ja volim sveske, lepe sveske sa spiralom. Najbolje su kad su prazne i nove. Posle ih treba brzo ispuniti da bi se kupile nove. I sad imam jednu, 'vatam beleške za blog dok čitam Foknera. Svakodnevno pišem rukom.

Džunglica је рекао...

@Vale, daa, strašno bi propustila, pisala sam post jutros u 5, čudna stvar kad inspiracija naiđe :) Ja volim one sveske sa širokim linijama i kao malo žućkaste istrošene. I mrzim kockice, ovaj kvadratiće. I sveske uskih linija. :D

ТоМЦаа је рекао...

Не знам коме требају пластичне сисе за муљање, али знам да мени требају свеске... И то оне што можеш и катанцем да их вежеш, да ми се не мешају други у писаније.

Провалио сам да много ствари кријем, а у лаптоп се уздам врло често, само што постане зајебано кад помешам или заборавим шифре... :)

Džunglica је рекао...

Kod Kineza mož' da kupiš svašta nešto što ti treba, plastične bordo-plišane gondole sa zlatnim postoljem, one drvene ptičurine što vade cigarete :D EE, pa i sveske, pa i sise. A i katanac za sveske. A za laptop 'save password' :)

Milja Lukić је рекао...

Što se svi vraćate u detinjstvo? I sad kupujem sveske, ali volim koričene, svašta nešto pišem po njima, a pribor... fetiš! Imam hemijske olovke u najmanje tri boje u tašni, a obične olovke svih vrsta (obavezna je i kapica da ne uprljaju ništa okolo). Bila štreber, ostala štreber, doduše s jedinicom iz vladanja.
Neke sveske iz gimnazijskih dana još uvek čuvam, na primer iz hemije (nije što su moje, ali stvarno su "ko upisane"), iz srpskog, ruskog...

Kajzer Soze је рекао...

Ka dsmo kod sisa, gle ovo - http://blejac.com/jastuci-za-sexy-snove/.
Inače, ja bih sve te Kineze proterao nazad u Japan :).
Lep tekstić.

Džunglica је рекао...

@Miljo, dobrodošla na moj blog, oćeš čaj ili kafu? :)Heh, pa vraća me nekako jer su to oni prvobitni osećaji kad je dete srećno da ima novi školski pribor. Danas mi ni ne treba, niti pazim da imam nešto novo. Hm štreber sa kecom iz vladanja, veoma impresivno!
@Kajzi, hvala, videla link, pa da, mogla sam i da zamislim. Boles' savremenog društva. Ne pašemo mi nekako uz njihovu kulturu, nou vej.

Unknown је рекао...

Kakve sad pa sise? Nema me par dana, i svi počnu (konačno) da pišu nešto interesantno :P :))

Ja volem sise. Gdje to ima da se kupi?

Džunglica је рекао...

@Milko, vraže :)Uvek ja pišem interesantno, šta ovo-ono, tu-tamo ti meni ;) Šta će ti plastične sise, jbt.? Ponašaj se. :D

Miodrag Ristic је рекао...

Ma pusti Milka, ide unaokolo i ostavlja po komentarima da su kod tebe na blogu neke sise. Evo i mene je navukao. Sram ga bilo!

Dok ste pričali o gumicama, flomasterima i sveskama - ja se ko zna zašto setih kreda. Onih okruglih, suvih školskih kreda što ostavljaju nevidljve tragove po prstima koje ne možeš nikako obrisati. Ali posebno onaj grozni škripavi zvuk kad suvom kredom povučeš po suvoj tabli! Uh, naježih se!

Džunglica је рекао...

Milodraže, sram ga bilo tog Milka, vidiš ti to, a zamalo sam se upecala na tu opasku o sisama u komentarima :D I meni su pale krede na pamet ali one u boji, za škrabanje po trotoarima, čak i nih sam videla. Nije mi to strašno, suva tabla-suva kreda. Više mrzim suv sunđer-suva tabla :D

Unknown је рекао...

Jungle Queen, nemoj ti meni, ja se bavim marketingom, i znam šta je sisa. Vidiš da je kod tebe ovde navala potpuna, otkad si počela da se istom služiš (neeeemoj sad da pomišljavaš, mislim otkako se literarno služiš :))

Miodraže, pa jesam li bio u pravu? :))

Džunglica је рекао...

@Milko, zbog tebe ću tačno da lejblujem svaki svoj post sa "sisama" :D Tako to funkcioniše, sisa kad oćeš da prodaš pastu za zube, sisa kad oćeš da prodaš četku za krečenje, ma bre, oftopikujemo, zlo jedno. Ove su za gnječenje, mislim te plastične, kineske ;)

Unknown је рекао...

`oću sisu.

:))

Постави коментар

LinkWithin

Related Posts Plugin for Blogger