10.1.11

Je li, dete, šta ćeš biti kad porasteš?

Baš mi je došlo da opet pišem o onim stvarima. Vi mi sigurno nećete zameriti, a uz to ćete se lepo podsetiti mladih dana. Verovatno većina dece želi isto, ali da li smo se ikada zapitali da li prvi naš odgovor na pitanje iz naslova može da odredi ili da utiče na našu profesiju u životu?

Sigurno se sećate da su vas pitali: "Je li, dete, šta ćeš ti da budeš kad porasteš?" Nikad neću zaboraviti to iščekivanje mog detinjeg odgovora od strane mame, tate, baba, deda, stričeva, strina, ujaka, ujni, komšija, zubara, učiteljice, drugova iz škole, predsednika MZ, itd.

"Biću učiteljica!" Prozborila sam i ostala živa. Dete koje voli da se igra s drugom decom i da im naređuje i daje ocene, ukore, pohvale, zadatke. Drugim rečima, neki moji autoritativni pokušaji bili su vidljivi još od malih nogu. No, da ne ostane sve na tome, menjala sam svoja mišljenja ko čarapice.

Tako su me par meseci kasnije, isti ti ljudi opet pitali:" Šta ćeš biti kad porasteš?" A ja im onda ponosno odgovarala: "Biću medicinska sestra!" Tada dete još nije znalo da doktorka postavlja dijagnozu i piše recept, a meni se baš osladilo da piskaram po uplatnicama. Naravno, da sam napredovala u tom svom razmišljanju, pa kad su me ponovo upitali rekla sam: "Doktorka!".

I držalo me to razmišljanje - postati doktorka, nekoliko meseci. Posle sam se uverila da to i nije baš neki sjajan posao, i da doktorke rade i neke gadne stvari, pa sam se predomislila.

Dopadalo mi se uvek da nešto odlučujem i zapovedam. Mlađa deca iz komšiluka su se često znala sjatiti kod mene na šminkanje i oblačenje. Maškarali smo se svi zajedno. Tada se u meni počeo javljati nagon za umetnošću. "Znam, imaću svoju plesnu školu." Bili smo deca koja su skakala na "New Kids on The Block", te sam u skladu s tim, pravila koreografije je l'.

U to doba, moja ljubav prema pesmi i plesu je postajala sve jača i jača, a ni gluma nije izostajala. Ponosno sam i samouvereno odgovarala: "Biću pevačica", "Biću plesačica", "Biću glumica", "Biću manekenka". Da ne zaboravim, u vezi sa tom umetnošću, imala sam faze kada sam komponovala neke stvari na onim malim pernicama na kojima su bile prikačene nekakve dirke. Moji komadi zvali su se: "Proleće", "Leto", "Jesen", "Zima". Hm, da je Vivaldi živ, verovatno bi me optužio za plagijanje, ako ne simfonija, a ono barem njihovih naslova.

Moji roditelji hteli su uvek da me upišu na folklor, međutim, ponuda škole nije bila baš obimna, pa sam se morala, na njihovu žalost, a moju sreću, zadovoljiti klasičnim plesovima: "Rock 'n'Roll, "Samba, "Rumba", "Ča-ča-ča". Čak i "Čarlston" ali psst. Nekako me to tada smorilo.

Nakon toga, odlučila sam da se upišem na neki sport. Možda je bitno napomenuti da sam bila najbrža u razredu, i veoma dobra u lakoj atletici. Okušala sam se u rukometu, prema kojem nisam nikad imala dovoljno ljubavi, a tu treba i da se radi i igra u timu. Sećam se, jednom je golmanka bila bolesna i ja sam trebala da je zamenim na nekom takmičenju. A lopta, pa sedmerac, i ovaj, ne bih dalje. E, tu sam bila retard. Mislim, nisam ja za te timske sportove.

Ovo je dete htelo sve da proba i sve da bude. I kad više nije bilo dete, opet je htelo sve da proba i sve da bude. I to što nije probalo u detinjstvu, ako takvih stvari uopšte ima, dopunilo je kasnije. I kako će na kraju da bude kad me budu pitali: "Šta si po profesiji?" Odgovoriću im: "Profesorka!"

31 comments:

ТоМЦаа је рекао...

Сценариста, режисер и камерман за порно филмове... Само још да порастем :)

Lilly... је рекао...

Ooooo, ovo je pravo pitanje, na koje, bit ću iskrena, ni dan danas ne znam odgovor. Možda samo zato jer odbijam odrasti! :)) Ni sama nisam nikad bila baš timski igrač, draža mi je oduvijek ona : sama sam glavni i odgovorni krivac ako nešto pođe po zlu, no s druge strane nisam nikad htjela bit ni učiteljica, teta u vrtiću, čak ni kućanica... Mene su od vrtića opčinjale snažne žene od karijere, pa onda i danas u tom nalazim opravdanje za buduće zanimanje koje sam odabrala.... :)))) Kiss!

Darko Jovanov је рекао...

Мислио сам да ћу бити адвокат. Као, био сам убеђен у то. Па сам имао фазу кад сам хтео да будем Минимакс. (Иако је то место отворено већ неколико година, више немам тако добро мишљење о њему.) Онда нисам знао шта ћу да будем, па сам хтео да будем писац, а онда сам БИО писац, лош писац, а студирао неки благобуђави менаџменАт, да бих, на крају, завршио само једну зграду удаљен од своје почетне жеље - на Филозофском.
И кад ме људи питају: "Шта си ти, сине, кад завршиш ово?", ја немам појма шта да им кажем. Пљунем - "књижевност" - али, кад почнем да им причам о утицајима или аналогијама, осетим да дође до благог пада у пажњи мојих саговорника. (Као сада, рецимо.) Бићу дипломирани компаратиста, надам се, колико за пола године. Али ми се чини да, негде далеко, можда на југу, можда напољу, моје име дозива 350 неископаних бандерских рупа, или можда постоји какво дрндаво курирско моторче, са мојим именом на њему. :)

Анониман је рекао...

Ja sam uvijek bila vođa, borac za pravdu, spajala sam one koji su posvađani, pomagala frendicama da upoznaju baš onog dečka kojeg su željele upoznati... Uvijek sam na život gledala sa jedne vedre strane i pokušavala ga vidjeti onakvim kakav on u stvarnosti i izgleda. Premda danas većina ljudi svijet gleda kroz ružičaste naočale i pritom ne shvaćaju prave vrijednosti u životu. Danas su bitne neke druge stvari, ali ne bih sada o tome.
Kao malena djevojčica oduvijek sam željela biti doktorica, pomagati potrebitima i slabima, zaštitit ih, pružiti im ruku kao čovjek koji ima srca i osjećaja za druge. Ali život me je odveo nekim drugim putem i danas ne žalim. Imam ispunjen život, voljena sam žena, ponosna majka i poduzetnica. U slobodno vrijeme radim ono što me ispunjava, ono što me čini neobično sretnom, a to je moj blog. Kroz njega sam spoznala svoju drugu ali pravu stranu koja je vezana za umjetnost i sve ono što je lijepo. Od pisane riječi,fotografije,slikarstva do vidika koji su mi se proširili na cijeli svijet. To je to, to sam jednostavno ja.
Pusa, nadam se da nisam bila dosadna:)

sretno dijete је рекао...

Ja sam kao dijete htio da sviram bubnjeve sa Iron Maiden. I to na koncertu sto bi se odrzao na ledini kod termoelektrane na ulazu u grad. Svih pet pogona, orangutanski kotlovi, ogromne sive zgradurine, bile bi ukljucene, a ona izduvana bi para pokrila nebo i djecacke iluzije.
Eto...

Letnja Oluja је рекао...

Не знам ни ја шта ћу бити. Али знамо да ћемо бити успешне! То је битно ;) И лидери!
Кад сам била мала, увек сам била у праву. Увек сам желела да одлучујем коју ћемо игру да играмо а ако ми се то не свиди отишла бих кући.
И сад сам увек у праву. И даље одем ако ми се нешто не свиђа. Ако моје друштво иде на место које не волим, радије останем кући итд.
То са прављењем кореографија ми је познато нешто :D
Мица мала <3

Retka Zverka је рекао...

Kad sam bila mala, htela sam da budem prodavačica sladoleda. Eto. Mislim da ima šanse da to i radim. To je vrlo realna opcija. Sada samo želim da sam slobodna i to je sve. Inače, ježim se od tih statističkih pitanja u koja ubrajam i "Šta si po profesiji?", a koja imaju za cilj da u nekoliko pitanja stvore (pogrešnu) sliku drugih o tebi. :)

Slaven H је рекао...

Kao mali htio sam biti kuhar. To me nije potpuno ostavilo jer i sada veselo kuham. Kada sam krenuo na studij, odlučio sam studirati biznis. U vlaku do Beča sam se predomislio i na kraju studirao informatiku/psihologiju.

A kad odrastem bit ću mrtav. :)

ptica-selica је рекао...

Kad god se pogledam u ogledalo vidim istog onog djecaka od 5-6 godina, fantazije su iste,realizacija malo kasni ali ....

Kad sam procitao naziv teme poceh pjevusiti...
http://www.youtube.com/watch?v=ZrCyM_gfbbg

Džunglica је рекао...

@Tomča, drugim rečima - umetnik Bora Todorović, podsetih se :)Sad, bi imao posla, kol'ko ti srce ište, a i para, a, zapravo, nije ni mnogo kasno :)

@Ne znam šta si po zanimanju, ali vaspitačica ne bih bila ni pod razno :)Nadam se da si se pronašla. Kiss i tebi.

@Lowlander, ne znam da li sam ti poželela dobrodošlicu ovde, uđi, raskomoti se :)Heh, završio si književnost koliko sam shvatila? To je jedan od onih blagobuđavih fakulteta, isto kao i moj -opšta ling., mislim kome to koristi? U nauku mi ne pada na pamet da ulazim, bolje da podučavam decu strani i domaći jezik;)Pisac, interesantno, nikad nisam htela da budem, ali sam se ložila na pesme, pa tako imam zbirku svojih neobjavljenih. Ma ko to zna, nisam muško, pa neću zabijati bandere, ali možda tamo negde nešto na mene čeka. Uh, odužih :)

@Zondra, rekla sam ti, a to ponavljam opet, ti si žena koja zrači i to može da se vidi i na tvom blogu. Nešto drugo, nisam si mogla ni zamisliti da si htela da budeš :)Život nas negde odnese uvek, neki se ostvare na jednom polju, neki na više...Pozdrav u Rijeku.

@Dijete, nisi baš imao skromne želje, šta da ti kažem :)E, pusti snovi :)

@Olujo, javi mi, hehe. Čovek mora da proba sve, da bi na kraju mogao da se odluči za "ništa", hehehe. Od svega što sam skapirala jeste da dobro znam šta ne želim, ako uopšte znam :)

@Zverčice, vidiš, realno. Bez mnogo napora...A ono, talas nas odnese negde sasvim drugde. I ja se ježim od tih pitanja. "Ovaj, znaš, počela sam to, pa sam odustala, pa sam završila to, a onda nemam pojma šta ću s tim :D A radim tu,a nema veze s tim, a možda ovo-ono" :))

@SLavene, hahaha, u vlaku do Beča. Poznato mi ovo nešto s odrastanjem. E, izabrao si baš moj hobi, ako se može nazvati tako :D

@Tico, zašto me to ne čudi? ;)Dokle god nešto fantaziraš, imaš šanse ;) SJajna pesma od Prljavog Kazališta "Heroj Ulice". Ja se pronalazim u onoj od Riblje Čorbe "Pekar, lekar apotekar" , ahahaha...

ТоМЦаа је рекао...

Џу, што баш Бора Тодоровић? Нисам нешто упознат са његовим животним делом, али нисам пронашао ни да је био камерман ни сценариста порно филмова :) И наравно да није касно, тренутно проучавам кинематографију уопште тј. процес стварања филма из свих углова. Нећу бити прописно школован, али нећу ни да будем будала :D

Darko Jovanov је рекао...

Хвала, мада сам се ја и сам већ позвао. :)
Књижевност нисам завршио, још два испита тек, али сам пре ње студирао нешто друго што је било благобуђаво. Ово сада је само неупотребљиво. :)
Што се твог факса тиче, имао сам Увод у лингвистику на првој години, и исто сам то помислио - коме то треба? Али, претпостављам да постоје људи којима је лингвистика заиста потребна. Мада не познајем ниједног од њих. :)

Džunglica је рекао...

@Tomča, baš me čudi da se nisi setio ovoga :)

@Lowlanderu, znači da si završio to prvo blagobuđavilo? Ljudi kojima je lingvistika zaista potrebna, zovu se MAZOHISTI :)

Митоман је рекао...

Дакле, мени сви говоре да треба да будем адвокат. Јер ниједну расправу нисам изгубио до сад. Ако немам аргумената ни не улазим у расправу. И тако. Ја између осталог и хоћу да будем адвокат. Ал' то једино ако баш мора. Радије бих да будем програмер, то волим. А ако бих постао писац, вероватно бих баталио све ово горенаведено. Дакле, бићу писац. Или ћу једноставно попут Lowlanderа, да копам канале, разносим пице, итд. Веома занимљива професија:
- Шта си ти мали, по професији?
- Разносач пица, тето. Разносач пица.
Мислим да сам управо донео одлуку...бићу програмер са завршеним правним факултетом и склоности ка писању, који тренутно ради као разносач пица. Ето. :))

п.с. Свиђа ми се ово што си реновирала. ;)

Valentina је рекао...

Svašta sam htela, to se menjalo. Tokom najvećeg dela detinjstva bila sam sigurna da ću se baviti slikarstvom, posle toga (u stvari oduvek) su me interesovale prirodne nauke. Kako sam posle završila na Filološkom, 'bem li ga. Znala sam samo da neću da budem domaćica, kad ono međutim...:) Ali neće ni to dugo da traje, muž me već par nedelja nagovara da ipak upišemo dete u vrtić, a onda ne znam šta ću.

Darko Jovanov је рекао...

Јок - почео, одслужио годину дана, дао услов за другу, уписао је да избегнем војску, а онда отишао компаративну књижевност, коју и даље студирам.
Муth, нађеш ли фирму која тражи још једног разносача, баци-дер коју лепу реч и за мене, ако није фрка. ;)

ТоМЦаа је рекао...

Стварно не знам како се тога нисам сетио... Чобан. =)

Мада то у принципу није порнографија... Промашила си тему :)

Mara је рекао...

Joj... kad se samo setim. :D Prvo sam htela da budem pijanistkinja, no pošto su mi zabranili jer "imaš kratke prste" i "lepo ti sviraš, ali od toga 'leba nema", odustala sam još u osnovnoj muzičkoj od toga. Onda veterinar - dok nisam shvatila šta sve obuhvata to zanimanje, osim čiste ljubavi prema životinjama. Pa kreator, mada ni čiča Glišu ne umem verno da predstavim. Onda mi rekoše da sam odlična za advokata... ili terapeuta. Mada, za to uvek ima vremena, je l' da? Uglavnom, kad me pitaju šta sam po zanimanju, kažem - svaštojed. :)

Džunglica је рекао...

@Myth, kol'ko ovde advokata :)Hm, bičeš pisac? Onda moraš da pišeš treš da bi mogao da živiš od toga. Ili da umreš nakon izdate knjige, pa da "živiš" od toga ;)Nisam znala da raznosiš pice po kućama :D Nisam otkrila toplu vodu, ali baš neću da nastavim vic :P

@Valentina, super je to... tako i ja počela na PMF pa završila na društvenom. Mada, tebe ne zamišljam kao nekog ko se interesuje za prirodne nauke, dobro ti je legla književnost :)

@Lowlander, ok. Nikad čula za komparativnu književnost, samo za komparativnu mazohistiku :D

@TMC, slažem se, to je umetnost per se. :)

@Maro, razumem te u potpunosti, vidiš od klavira dobila sam mini piano, a posle da i veterinar i dizajner, gde to da zaboravim... Jebote, slično baš :) A šta je ispalo na kraju? Ako nije tajna? :)

Đorđe Kalijadis је рекао...

Svašta sam želeo da budem, a postao sam nešto što nikada nisam želeo, ali to je već moj problem pa ne bih da smaram. Ali kad porastem biću Anthony Bourdain. Eto;)

Dobar ti blog Jungle Queen

Mara је рекао...

Eto, Jungle, i završile smo kao koleginice. Barem kad je blogovanje u pitanju. :)
Inače, potpuni sam promašaj što se profesije tiče, jer (ne)ću biti ekonomista, učim decu English i prevodim bez zvanične diplome, a za master ću verovatno odabrati psihologiju. Da konačno naplatim sve one neželjene seanse kojima sam bila izložena u životu. :) U međuvremenu možda odem i na frizeraj - tek da imam zanat, kad se već nisam na vreme udala za mafijaša... a ni popa! :))

Džunglica је рекао...

@Đorđe, dobro došao na moj blog. Hvala na komplimentu :)Ta tvoja prva rečenica ubada u srce pravo, hehe. Anthony Bourdain, zanimljiva ličnost, kuvar i pisac krimi romana, to sad izguglah, inače nisam znala za njega :)

@Maro, dobro, svi smo kolege ovde, barem kad je blogovanje u pitanju :) Vidim krivudavo i kod tebe, ako, bićeš majstor u reliju :)

Стефан Јањић је рекао...

Прво да похвалим нови изглед блога (са мојим омиљеним бојама: плавом и црном) :) Ја сам као дете увек одговарао да бих желео да будем писац или глумац. И према твојим ранијим постовима сам слутио да си била добра у спорту. Заправо, и деловала си ми као неко ко је био најбржи у разреду :))

Džunglica је рекао...

@Stefane, moja omiljena boja je tirkiz, hihi, između zelene i plave :)Ova s desne strane. DA, to sa glumom mi je poznato, vidiš kako se realizuješ čoveče, bar na ovom planu piskaranja. Nego, pošto sam do jaja radoznala, a radi se o meni, na osnovu čega si zaključio to za sport, iako se u njemu nisam ni najmanje pronašla ;)?

SMiliCa је рекао...

Овај дизајн ти је сјајан. Једном сам ти рекла како ме сваки пут све више одушевиш са променом. То и даље важи!

Друго, текст. Ја сам такође мењала мишљења као чарапице. Дуго сам желела бити учитељица, па астронаут, па режисер, па судија итд. Једино се моја жеља да будем писац још увек није променила. Оно што хтедох да ти кажем је следеће: Можеш слободно да додаш и писац уз професорско звање. И то какав писац...

Džunglica је рекао...

@Smilice, hvala, jbg. kad sam nestalna što se tiče tih stvari. :)
Baš si izabrala zanimanja, astronaut :D sudija??? Mogla bi da budeš režiser, što da ne, nekako te zamišljam u tome.
Pisac je upravo ono što nikad nisam htela da postanem, a nadam se da ni neću :)Ne znam ni da li to mogu da nazovem zvanje al' ajde :)

SMiliCa је рекао...

Што не желиш? Наравно, не као звање, него као хоби.

Да, и ја се потпуно могу замислити у тој улози. И годинама ме је држало...Значи ми што си баш ти то рекла, јер сам стекла утисак да ти имаш жицу да осетиш многе ствари. Међутим, мислим да су то за сад само пусти снови.

Džunglica је рекао...

@Smilice, ne znam, smor mi je to :)
Idi za svojim snovima...

Анониман је рекао...

Ja sam se, kao i ti konstantno predomisljala, cak kad sam i srednju skolu upisivala, prvog dana upisa sam sve dokumente predala na medicinsku skolu, a drugog dana sam sve prebacila u gimnaziju! Ah... :-)

Džunglica је рекао...

@riječanka, dugo te nije bilo. Dobro došla! Nadam se da si se pronašla :)

Анониман је рекао...

Kad odrastem, JA cu biti doktor :D :D

Постави коментар

LinkWithin

Related Posts Plugin for Blogger